Stevo Grabovac – Grebanje po ranama
Pisac Stevo Grabovac rekao je da svoj roman "Poslije zabave", za kog je dobio NIN-ovu nagradu, ne bi nazvao terapijom, već grebanjem po ranama.
Pisanje o traumama
"Kopanje tih starih rana dovodi do još dubljih, koje se dalje inficiraju i prave veći problem. Pisanje o traumama, koje imaju nečeg ličnog u sebi, jeste veliki izazov", rekao je Grabovac u intervjuu tjedniku NIN.
Grabovac je dodao da je uvijek vjerovao da "književnost mora zalaziti duboko u dubinu tame i mraka, u sfere unutarnjih previranja i borbi", jer ako to književnost ne radi "čemu je njena poanta?"
Napomenuvši da se zločin opisan u "Poslije zabave" stvarno dogodio, Grabovac je dodao da mu je bila nevjerojatna činjenica da se "takve stvari uopće mogu desiti - da neko hladno bez trunke savijesti, na najbrutalniji mogući način ubija napuštenu djecu".
Grabovac je, kako prenosi Tanjug, rekao kako nije mogao pomiriti u sebi spoznaju da su ta djeca "prepuštena zaboravu, čak i u vlastitoj smrti", a da zločin nije bio zanimljiv nijednoj od zaraćenih strana, jer djeca nisu pripadala nikome i bila su žrtva trgovine organima.
Prema njegovim riječima, rane iz prošlosti nas uče da "idemo u potpuno suprotnom civilizacijskom smjeru - idemo u sunovrat", a rešenje velike većine problema je "da počnemo da mislimo i na drugo ljudsko biće".
Grabovac je podsjetio da je "poslije Drugog svjetskog rata bilo nezamislivo da će ponovo doći vrijeme da ljudi prave logore i ubijaju druge".
Kultura ne postoji
"Neshvatljivo je da ljudsko biće može na najsvirepiji način da muči i ubije drugo ljudsko biće. Nažalost, mi smo tome svjedočili u ratu na prostoru bivše Jugoslavije, gdje postoje nevjerojatni broj svirepih zločina. To je pitanje bez odgovora", naveo je pisac.
Grabovac je, između ostalog, ocijenio i da živimo ubrzano, u svijetu u kome svaka vijest traje pet minuta, svatko može biti književni kritičar ili bilo što drugo, i "dobili smo slobodu govora koja ne znači apsolutno ništa".
"Zato mene više zanima pitanje šta možemo da promijenimo. Možemo li da mislimo na nekog drugog, a ne samo za sebe...Nadam se da možemo. Želim da vjerujem da u ljudima ima dobrote", naveo je Grabovac.
Dodao je kako se u svakodnevnom poslu sreće s ljudima od kojih "većina ima bahat odnos jer su nekulturni", Grabovac je ocijenio da "to potiče iz toga što načelno kultura ne postoji - ne postoji kultura čitanja, gledanja filmova, slušanja glazbe".
"Nema više obrazovanja koje će nas naučiti bontonu. Ovdje načelno nema više mjesta za kulturu. Kultura je, koliko god mislili da je nebitna, jedna od ključnih stvari, jer čovjek nije na zemlji da bi zadovoljio osnovne potrebe", ocijenio je Grabovac.
