Sjećanje na pjesnika: "Svi imaju svoje puteve, a ja stranputicu"

Prije 10 godina, 19. rujna 2015. preminuo je pjesnik Admiral Mahić.

Mahić je rođen u Banja Luci 19. siječnja 1948. godine, a završio je tehničku školu. Bio je izvanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije.

Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik ratnoga biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj-koordinator književnih programa u HKD Napredak u Sarajevu.

Nakon rata imao je nekoliko inozemnih književnih stipendija: Kulturkontakt, Alte-Schmiede, Kultur-Steimark, Wien, Graz i Maribor.

Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu.

Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Bio je urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju Republika poezije, jedan od osnivača PEN centra BiH.

PEJSAŽ ISPRED NAPUŠTENOG MLINA

Dud pao u rijeku
Na valovima
pačići sa majkom idu u šetnju
Djevojčica ljubi krompirovu zlaticu
Poškropljen ljepotom svom!
Mlinski kamen zaljubljeno gleda zrna:
iz bedra, iz pupoljka, iz koljena, iz brda –
Odasvud besmrtnost sja!

OBNAVLJANJE

Ispred smeđe zgrade predsjedništva
pozdravljaju se dva stražara.
Nad zgradom predsjedništva, u daljini
bijeli se planinski vrh.
kao visibaba.
Kako bi bilo da se i ja zaposlim
u zgradi predsjedništva?
Teško je srcu izroniti iz beharne plime proljeća
i otići stražarima da traži posao.
Mogao bih biti solidan stražar, moguće
i solidan predsjednik.
Ipak, prvo bih se oženio.
Da nisam zalutao negdje
između sfera.
Treba popraviti prislušne uređaje
između neba i zemlje.
Sve su me sfere natopile
i mene ne trebaju provjeravati, meni
treba vjerovati. Iako ne znam
otkud sol u moru
meni treba vjerovati.