"Put za Jerihon": Povijesni roman i monodrama Saše Stojanovića

"Put za Jerihon", roman srpskog pisca Saše Stojanovića, kojeg smo predstavljali u rubrici "Književnici za Bljesak", ovih je dana obilježio svoje drugo izdanje, a ne manje vrijedna spomena je i njegova (mono)dramska adaptacija.

Narodno pozorište u Leskovcu, rodnome gradu Saše Stojanovića, dalo je novi život romanu "Put za Jerihon". Dramatizaciju i režiju ovog dramskog uratka potpisuje sam autor romana, a glavni lik Ahmeda Ademovića tumači glumac Dragoslav Gile Branković, javio je Saša Stojanović za Bljesak.info.

Povijesni okvir romana je Kumanovska bitka iz Prvog balkanskog rata, no ispričana je od čukun-čukun unuka, Jubiše, potomka legendarnog Ahmeda Ademovića, trubača iz Leskovačkog kraja, koji je drugoga dana bitke pretrčao na neprijateljsku stranu, odsvirao njihovo povlačenje i za taj čin bio nagrađen Karađorđevom zvijezdom.

Isti taj heroj bit će izričitim naređenjem njemačkog časnika pošteđen u vrijeme strijeljanja Roma u Arapovoj dolini, tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, njegova je tuga vječna, jer su mu Nijemci toga dana obojicu sinova poslali u smrt.

"Roman ima svoj glavni tok, pripovijedanje Ljubiše trubača, i usporedni koji opisuje biblijsko putovanje od Jerihona i njegovo rušenje, a moto romana je starozavjetna kletva koju izriče Jošua, sin Nunov, "Proklet bio pred licem Jahvinim čovjek koji pokuša da ponovno gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!", koja je toliko jeziva da nikoga ne ostavlja ravnodušnim", kaže Stojanović za Novi magazin.

"Stojanović se ponovno pokazuje kao vrhunski, sverazarajući stilist, budući da je njegov narator Rom koji govori inačicu srpskoga na koju se nije odmah jednostavno naviknuti, no tko god uloži trud i mrvicu uspori čitanje, bit će višestruko nagrađen. Situacija iz koje Jubiša cijedi svoju ispovijed jedna je od najsnažnijih posveta Drugome, poniženome, uvrijeđenome, bačenome na ropotarnicu kotača historije koju možemo čitati zadnjih nekoliko godina, ako ne i desetljeća. To je svijet u kojemu je stvaratelj također glazbenik, kao i protagonisti, samo što je on u romskoj imaginaciji pripovjedačevoj fićfirić s leptir mašnicom na tufne, u svečanom odijelu za pingvine i 'đabalebaroše', i čija je svirka suzdržana i uštogljena, kao da se Bog čuva za neku bolju priliku i uređeniji svijet, dostojniji njegova virtuoziteta", napisao je o romanu "Put za Jerihon" Dario Grgić, predstavljajući ovo djelo na Radio HRT-u.

"Stojanović je napisao višestruko poticajan roman koji osim ove spomenute bolne identifikacije s društvenim otpadnicima piše i ironičnu sagu o bitci koja nije bila beznačajna za njegov narod: Kumanovska bitka Srbe je vratila na Kosovo, i to nakon 500 godina, a način na koji se izvojevana pobjeda jedan je od blještavih bisera „Puta za Jerihon“: Saša Stojanović ponovno se, kao i u prethodnim djelima, uz ostalo, bavi i dekonstrukcijom mitova, stvarajući usput jedan literarni, ili bolje rečeno, potvrđujući da je dobro napisana literatura jedini mit kojim bi suvremeni čovjek trebao baratati", dodaje Grgić.

Predviđajući romanu "Put za Jerihon" da njegovo čitanje "neće imati u sebi ništa dokoličarsko: ovo je gruba vožnja makadamom povijesti, ovo je jedna vježbenica iz podlosti historijskih zakona, bezdušnosti humanog ljudskog društva, stilistički besprijekorna u svojoj virtuoznosti i formalno izvedena kao kakva paklenska kantata", Grgić kao da je dao neke smjernice kojima literarna scena u Srbiji upravo svjedoči - novi oblik života i još jedno izdanje romana.

Spomenimo također i da je Saša Stojanović jednim svojim drugim djelom, glasovitim romanom "Var", ostvario i značajan inozemni uspjeh.

"Var" je u Italiji bio na vrhu lista najčitanijih knjiga, a preveden je na češki i poljski, te na još na još nekoliko jezika.

Češko je izdanje romana nagrađeno Brončanom medaljom "Jozef Jungmann“, bio je u konkurenciji za knjigu godine, u Italiji je bio najtraženija knjiga izdavača „Ensemble“ i dospio na treće mjesto čitanosti za 2015. godinu.

Stojanovićev "Put za Jerihon" otkriva pak ovog književnika kao autora koji "piše maksimalno nežurnalističku prozu bogate eruditske pozadine, stilistički visoko razvijenu i razgranatu, misaono angažiranu i spram banalnosti vremena distanciranu, inteligentnu i emocionalno raskošnu".