Prije ravno stotinu godina rođen je književnik Jack Kerouac

Prije točno 100 godina rođen je američki književnik Jean Louis Lebris de Kerouac, poznat kao Jack Kerouac.

Rodio se u gradiću Lowellu, država Massachusetts, 12. ožujka 1922. godine. Književna publika ponajviše ga poznaje po romanu "Na cesti".

Do 6. godine nije znao ni riječi engleskog jezika. Naime, njegovi su roditelji bili imigranti iz Quebeca pa mu je materinji jezik bio francuski dok je engleski učio kao drugi jezik u školi.

Kada je imao samo 4 godine umro mu je stariji brat Gerard, tada devetogodišnjak, za kojega je bio jako vezan. Kasnije je vjerovao da ga brat gleda kao anđeo čuvar, posvetivši mu zbirku pjesama "Vizije Gerarda".

Zbog velike žalosti, obitelj Kerouac prigrlila je jače no ikad svoju katoličku vjeru što je uvelike utjecalo na Jackova kasnija djela. U njegovim romanima nalazi se mnogo živopisnih sjećanja odlazaka u crkvu. U svom romanu "Na cesti" Jack piše:

"Iz otvorenih vrata crkve topla i zlatna svjetlost preplavljivala je snijeg na cesti. Moglo se čuti pjevanje i zvuk orgulja".

Kerouac je školske dane provodio uglavnom čitajući i igrajući američki nogomet. Iako je jako volio književnost i sanjao o tome da postane poznati pisac, sport je vidio kao sredstvo koje će mu omogućiti sigurnu financijsku budućnost.

U srednjoj školi bio je odličan sportaš te je dobio sportsku stipendiju za Columbia Sveučilište, no zbog neslaganja s trenerom i zdravstvenih problema prekinuo je sportsku karijeru i studij.

Zapisano u stolici za ljuljanje

Poznavao sam jednog anđela
U Mexico Cityju
Još zvanom La Negra
Imao je iste oči
Kao Sebastijan
I reinkarnirao se
Da bi patio u kockarnici
I na kiši
Imao je iste oči
Kao Sebastijan
Kad ga je prožela Nirvana

Zvao se je Sambati.

Mora biti da je nekoć imao jednu nogu
I skupocjene štake
I putovao po kiši
Mladićki prikrivajući bol
(...)

U New Yorku se potom družio s američkim pjesnikom Allenom Ginsbergom i piscem Williamom Sewardom Burroughsom, koji će mu ostati bliskim cjeloživotnim prijateljima, dijeleći s njima prijezir prema konformizmu, materijalizmu i samozadovoljstvu američkoga poslijeratna razdoblja.

U Drugom svjetskom ratu služio je u američkoj mornarici, no bio je izbačen zbog velikih problema u karakteru za koje se pretpostavlja da su bili simptomi mentalne bolesti. Nakon toga bavi se trgovinom te luta SAD-om i Meksikom. Tada je napisao i svoj prvi roman "The Town and the City" (Gradić i grad).

Godine 1957. objavljuje roman "Na cesti" koji je skup autobiografskih priča o svojim putovanjima. Roman je vrlo brzo postao popularan diljem svijeta, a Jack je postao poznat ne samo po romanu već i kao predvodnik Beat generacije.

Obilježja pokreta su budizam, slobodna seksualnost, rekreacijske droge i moderni jazz čiji je Jack bio veliki ljubitelj.

Zapisano u stolici za ljuljanje

Teško je reći
Što je na umu
Košćatog tipa
U kariranoj radnoj kuti
I sa cvikerima
Dok nosi svoj ručak
I gega se
Odlazeći na posao

Ili zgodne Indijanke
Koja otmjeno žuri u
U dućan mješovite robe
Koji vode Grci
Da bi kupila banane
Za svoju ljubavnu noć,
Ma zamislite samo!
Usne su joj poput trešanja,
Obrazi ih još više ističu
Mameći te da ih poljubiš
I isišeš njihove sokove.

(. . .)

"Na cesti" je jedan od zapaženijih američkih romana druge polovice XX. stoljeća. Iako je bilješke počeo raditi već potkraj 1940-ih, roman je, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja, napisao za tri tjedna u travnju 1951. na 37 m dugačkome smotuljku papira, kako bi stvarao bez prekida u intenzitetu i ritmu pisanja.

Jackove priče prožete su subkulturom pjesnika, pjevača narodne glazbe i ekscentrika koji su konzumirali marihuanu i odbacivali konformističko društvo. Napisao je još pet knjiga, no ni jedna nije postigla ni približno toliko velik uspjeh kao Na cesti.

U većini njegovih djela napisanih 1940-ih, unatoč prevladavajućem utjecaju američkoga književnika Thomasa Claytona Wolfea, očituje se samosvojna težnja ogoljelu, slobodnijem izrazu, propitivanju oblikovnih mogućnosti pripovjednoga teksta te istraživanju "novih vizija".

Svojim književnim eksperimentima, kreativnom pobunom, nomadskim boemskim životnim stilom, pacifizmom, antimaterijalizmom, traganjem za autentičnošću i zanimanjem za duhovnost ostvario je golem utjecaj na američku kulturu 1960-ih i kasnije, osim književnosti (Ken Kesey i dr.) osobito na glazbu (Bob Dylan, Patti Smith, Tom Waits i dr.) i film (tzv. filmovi ceste – road movies).

Zbog kontroverzne reputacije isprva je neprepoznat od dijela kritike i akademske zajednice, a u novije doba njegov se opus pomnije sagledava u odnosu na američku tradiciju (Mark Twain, Herman Melville, Ralph Waldo Emerson, Henry David Thoreau, Whitman i dr.).

Umro je od ciroze jetre 21. listopada 1969. godine u St. Petersburgu na Floridi kad je imao samo 47 godina.

Nazdravimo svim neprilagođenima

Nazdravimo svim luđacima.
Svim neprilagođenima.
Pobunjenicima. Nezgodnima.
Svim onima koji misle svojom glavom.
Oni nisu oduševljeni pravilima.
Oni ne poštuju status quo.

Možete ih slaviti, svađati se s njima,
citirati ih, ne vjerovati im, obožavati ih
ili ih ponižavati. Ali vjerojatno jedino
što ne možete je ignorirati ih.

Jer oni mijenjaju svijet.
Oni maštaju. Oni liječe. Oni istražuju.
Oni stvaraju. Oni nadahnjuju.
Oni ljudski rod guraju naprijed.

Možda moraju imati crtu ludosti.
Jer kako bi drugačije na praznom platnu
vidjeli umjetnost, ili u tišini čuli
još nenapisanu pjesmu?
I dok ih neki doživljavaju kao luđake,
mi u njima vidimo genije.

Jer ljudi koji su dovoljno ludi
da misle kako mogu promijeniti svijet – zapravo su upravo oni koji to i čine.

Mislite drugačije –
Mislite svojom glavom!