Pisac s Hitlerove crne liste koji nije mogao podnijeti zlo

Austrijski književnik Stefan Zweig je rođen je na današnji dan prije 140 godina, 28. studenog  1881. u Beču, u bogatoj obitelji austrijskih židova, kao drugi sin uspješnog industrijalca Moritza koji je imao tekstilnu manufakturu.

Majka Ida Brettauer potjecala je iz bogate talijansko-židovske bankarske obitelji i odrasla je u Anconi gdje je njen tata 20 godina trgovao. Stefan je imao djetinjstvo bogataškog djeteta.

U Berlinu i Beču studirao germanistiku, romanistiku i filozofiju. Zagovornik duhovnoga jedinstva Europe; pacifist.

Još dok je bio u školi počeo je pisati pjesme i članke i objavljivati ih po novinama, a istovremeno je pisao svim živućim književnicima “fan” pisma. Kako su mu velikani odgovarali, Zweig je iza sebe ostavio više od 30 000 pisama.

Počeo je sakupljati i rukopise. Kada je navršio 16 godina imao je originale rukopisa i Goethea i Beethovena, Napoleonova naredba vojsci, rukopis jednog Balzacovog romana (kojeg je Zweig cijenio i o njemu napisao studiju), Nietzscheov i Goetheov rukopis, pa notne zapise Bacha, Handela, Schuberta, Brahmsa, i Chopina.

Imao je i Leonardove tekstove i crteže, a kasnije je ta kolekcija postala jednom od najvažnijih u Europi i sadrži prava mala bogatstva poput kataloga Mozartovih radova koje je skladatelj sam napisao ili Beethovenovog pisaćeg stola.

Djetinjstvo i mladost Zweiga doba je zlatnog Beča. Zweig je dio zlatne liberalne židovske mlade elite, poput Mahlera, Schoenberga, Maxa Reinhardta i Arthura Schnitzlera.

Zweig nije prakticirao vjeru i rekao kako su njegovi roditelji slučajno rođeni u židovskoj obitelji. On se od mladosti osjećao Bečaninom, građaninom metropole koja vrvi intelektualnom elitom, ali i građaninom svijeta.

U mladosti je on bogataški sin, mnogo ga toga veže sa Schnitzlerom jer obojica opisuju neuroze u novelama, a prijatelji su i učenici Freuda. Razlikuje ih to što je Schnitzler kontroverzan i seksulanost iskreno opisuje, te se jasno suprotstavio antisemitizmu dok Zweig piše o unutarnjem svijetu likova, psihologiji, ne prakticira vjeru i nije toliko radikalan kao njegov prijatelj.

Zweigove, Schnitzlerove, Kafkine, Marxove, Einsteinove i Freudove knjige Hitler će paliti na lomačama kao "židovsko smeće". Hitler je iz osvete spalio Zweigovu kuću u Salzburgu, a zajedno s njom i zbirku rukopisa u Zweigovom vlasništvu, koja je glasila za jednu od najboljih u Europi.

Spaljeni dom i zbirka manuskripta samo su djelić zla što ga je čuveni pisac doživio od fašističkog režima.

Naime, za vrijeme previranja 1934. policajac došao u salzburšku kuću Zweigovih i zahtjevao da ga puste unutra kako bi provjerio ima li oružja. Čim su otišli Zweig je spakirao kofere, na brzinu spremio stvari, podjelio na čuvanje svoje rukopise, većinu iz kolekcije prodao i otišao za London u listopadu 1933. gdje je nešto prije već boravio i imao iznajmljen stan.

Predvidio je Anschluss, a Englesku je odabrao jer mu je davala anonimnost, nevažnost i izolaciju. Ni u jednoj drugoj europskoj državi zbog popularnosti to ne bi imao. Vratio se u Austriju samo da stavi kuću u Salzburgu na prodaju i posjeti mamu u Beču ali je njegov austrijski život bio završen.

Zweig je tijekom boravka u Engleskoj ostao bez austrijske putovnice, jer je Njemačka anektirala Austriju i odmah donijela niz antisemitskih zakona. Židovima su tom prilikom ukinuta sva prava. Sva je imovina Zweigovima oduzeta, kao i njegovom izdavaču, pa zbog toga ovaj književnik nije imao tantijeme.

Zapravo, nije imao ništa osim njemačke putovnice koja je bila bezvrijedna jer u Njemačku nije mogao. Zato je podnio zahtjev za britansko državljanstvo iako je želio otputovati u SAD. Britanski Home Office izdao mu je papire pa se krajem 1938. ukrcao na brod SS Normandie i otplovio za New York.

New York je vrvio izbjeglim intelektualcima Europe i iako bi takvo mjesto po svemu sudeći bilo idealno za Zweiga njega je to bacalo u depresiju jer nije mogao ne misliti o sudbini Europe. Tako je nakon Londona i New Yorka dvije godine lutao po svijetu.

Nakon turneje po Južnoj Americi, odselio se sa suprugom Lotte u u Brazil. Činilo mu se to idealnim riješenjem, a Brazil zemljom budućnosti. Doselio u Petrópolis, planinskom gradiću 68 km sjeverno od Ria de Janeira.

Književno stvaralaštvo započeo je Zweig u duhu novoromantičarskog impresionizma pjesničkom zbirkom Srebrne strune (Silberne Saiten, 1901). Široj publici postao je poznat 1920-ih novelama, pod utjecajem teorije psihoanalize, u kojima je prikazao duševna stanja suvremenoga čovjeka (zbirke Amok, 1922; Stranputice osjećaja – Verwirrung der Gefühle, 1927).

Drugi dio njegova stvaralaštva predstavljaju književne obradbe povijesnih tema u esejima, romansiranim biografijama i biografskim skicama u kojima daje novo viđenje povijesne uloge pojedinca i općih humanističkih vrijednosti.

Esejistički duboko proživljenim portretima povezuje književno-povijesnu metodu sa snažnim doživljajem i umjetničkom rekonstrukcijom povijesnih zbivanja i prikazanih likova (Zvjezdani sati čovječanstva – Sternstunden der Menschheit, 1927; Tri majstora – Drei Meister, 1920; Maria Stuart, 1935; Magellan, 1938; Trijumf i tragika Erazma Roterdamskoga – Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam, 1934).

Bio je izvrstan prevoditelj s francuskoga jezika (Ch. Baudelaire, P. Verlaine, R. Rolland).

Zweig je izvršio samoubojstvo trovanjem u Petrópolisu, 23. veljače 1942. godine. Supruga i on su umrli zajedno s rukom u ruci, a dan prije toga je završio sa redigovanjem rukopisa Jučerašnjeg svijeta, knjige koja se može čitati i kao skup razloga zbog kojih se jedan tako uspješan i cijenjen čovjek odlučio ubiti.

PROČITATI još o Zweigu.