Objavljen roman Svetislava Basare "Kontraendorfin"
Roman "Kontraendorfin" istaknutog srpskog književnika Svetislava Basare, nagrađen NIN-ovom nagradom za najbolji roman i smatran vrhuncem njegova opusa o demontiranju srpskih mitova, doživio je prvo hrvatsko izdanje.
Kako se ističe u najavi, riječ je o svojevrsnom nastavku Basarine knjige "Andrićeva lestvica užasa", u kojemu su glavna piščeva oružja ponovo - neiscrpan humor i hiperbola, prenosi Hina.
"Nesumnjivo najbolji i najubojitiji u vijencu Basarinih romana, koje otvara 'Početak bune protiv dahija' i koji tematiziraju maligne i neuralgične točke novije srpske povijesti, kulture i politike. Vrhunac Basarinog opusa o demontiranju srpskih mitova", stoji u najavi.
"Detronizacija nacionalnih veličina i bardova, od Andrića do Đilasa, razobličavanje tobožnjih povijesnih i biografskih kontroverzi, kod njega je uvijek u službi izvrgavanja ruglu pogubnog srpskog mentaliteta, ideoloških zanosa i nacionalne megalomanije njegovih nositelja, čije je samouništavajuće razmjere u literarnoj formi uzdigao do groteske i ubojite, bespoštedne satire", dodaje se.
U pogovoru hrvatskog izdanja, književnik Miljenko Jergović ističe kako je riječ o velikome piscu uznemirujuće proze, okruženom samoćom i divljenjem, mržnjom i prezirom, a čiji je položaj u srpskoj književnosti "na pragu trećeg desetljeća novoga vijeka i milenija sličan položaju Miroslava Krleže u predratna hrvatska i jugoslavenska doba".
"Basaru se čita i komentira. Njime se prijeti. Pred Basarom se uzmiče. Basaru se verbalno batina i omalovažava, jer se od Basare strahuje. On je ta velika gesta srpske književnosti protiv srpske i velikosrpske politike, protiv srpskoga nacionalizma, srpske nacionalne gluposti, srpskoga primitivizma, gesta protiv bijede srpstva. Basara svojom prozom stvara ono što je u Austriji stvarao Thomas Bernhard", ističe Jergović.
Kroz njegovu romanesknu prozu promiču junaci, uglavnom antijunaci, koji nose imena stvarnih osoba. U početku mahom su to bile povijesne ličnosti, mrtvi ljudi, ti najmoćniji influenseri južnoslavenske svakodnevice, veliki narodni junaci, voždovi i vojskovođe, da bi za njima provalio i neki svakodnevniji svijet. Faktura te proze, i njezin personal, katkad se malo razlikuju od fakture novinskog teksta i personala koji mine niz političke stranice dnevnih novina, ali to je, naravno, samo privid. Ono što nad prividom lebdi jest velika, uznemirujuća i ushićujuća romaneskna proza. Ali takva proza koja svoga čitatelja neće spašavati od neromanesknih posljedica, poručuje Jergović.
