Nezirović: Čeznem za Mostarom osamdesetih

''Boja zemlje je stvarnosna proza, ili fikcije nema ili je tako skrivena da se ne može prepoznati'', rekao je Emir Imamović Pirke na predstavljanju novog romana Elvedina Nezirovića u sklopu programa ''Hercegovina čita''. na Sa(n)jam knjige u Puli. 

''Za ovo je trebalo otvoriti vrata od utrobe, pisati ovu knjigu nije bio lak proces'', komentirao je Pirke.

Sam autor rekao je da je dugo razmišljao o pisanju ove knjige te je, nakon što je napisao prvo poglavlje, tekst ''sam potekao''. Pisao je o seljenjima, preranoj smrti oca, ratnim strahotama...

''U sređivanju knjige pokušavao sam odvojiti ono osobno, zanimljivo čitatelju, i privatno, monotono pa sam kasnije dio teksta izbacio'', rekao je Nezirović.

Prvi put je, kaže, na ratištu, zimi s 1994. na 1995. godinu shvatio da bi ono što doživljava mogla postati književna građa. Tada je imao 18 godina i u ratu je vodio dnevnik te je kasnije te zapise uobličio u knjigu.

''Uvijek sam prije mislio da ljudi koji pišu knjige ne pišu o sebi. Inspirirala me trilogija Henryja Millera 'Ružičasto raspeće', shvatio sam da mogu napisati knjigu zasnovanu na autobiografskim detaljima. Bilo mi je važno da zapisi u knjizi budu onakvi kako se sjećam, a sjećanje nikad nije identično onom što se dogodilo'', rekao je Nezirović.

U jezičnom smislu inspirirala su ga djela Mirka Kovača, gdje, kako je rekao, nema nijedne ''riječi viška''. Tražio je i savjet Miljenka Jergovića, jer kako je rekao Nezirović, prije ovog romana pisao je poeziju, i on mu je rekao da je roman u redu.

Nezirović, koji je studirao književnost, rekao je da njegov roman ima esejističkih, autobiografskih i dnevničkih elemenata. Kako je primijetio Pirke, Nezirović u romanu nije štedio ni svoje rođake, no autor kaže da je ipak više toga sakrio nego rekao o njima. Najupečatljivija asocijacija vezana uz rat mu je bila glad pa se i toga dotakao u knjizi. Opisao je i Mostar osamdesetih godina i taj grad bio je za njega tada idealan.

'' To nema veze s jugonstalgijom. To je težnja da se živi u normalnom gradu, što danas nije slučaj. Nemam nijedno traumatično sjećanje iz toga vremena iako me ulica odgojila i to je grad u kojem bih danas volio živjeti ako je moguće. U Mostaru živim čitav život i, iskreno, uvijek nađem razlog da ostanem'', zaključio je.

Elvedin Nezirović diplomirao je bosanski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji i engleski jezik i književnost na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru. Objavljivao je u brojnim regionalnim časopisima za književnost. Ravnatelj je Pavarotti centra u Mostaru.