Na današnji dan rođen je Anđelko Vuletić

Anđelko Vuletić rođen je 9. srpnja 1933. godine u zaseoku Zagorac, selo Trebimlja, općina Ravno. Pučku školu završio je u Trebimlji, a svih osam razreda realne gimnazije u Trebinju.

Nakon toga u Sarajevu upisuje Filozofski fakultet (1953.), gdje biva uhićen i zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora, nastavlja studirati u Skoplju, a studij završava u Beogradu (1958.). Bio je bio hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika.

Pobjegao iz Sarajeva u Zagreb 

Dobitnik je Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1965. godine za zbirku pjesama Sedam vječnih pitanja i brojnih drugih nagrada i priznanja.

Početak Domovinskog rata Vuletić dočekuje u Sarajevu, iz kojega uspijeva pobjeći 1993. godine u Zagreb. Bio među osnivačima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnik HDZ-a u Saboru RH. Radio je kao nastavnik u Modriči, u Sarajevu na Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" i kao savjetnik u Skupštini SR BiH. Jedan je od inicijatora obnove rada Hrvatskog kulturnog društva "Napredak".

Za svoj književni rad Anđelko Vuletić dobio je više nagrada i društvenih priznanja. Na Sarajevskim danima poezije dobio je Zlatni lovorov vijenac za najbolju pjesmu. Još kao student nagrađen je za roman Gorko sunce na anonimnom natječaju za suvremeni jugoslavenski roman.

Djela su mu prevođena na francuski, engleski, njemački, poljski, ruski, češki, talijanski, mađarski... Pisao je i pripovijetke te ih ukoričio u zbirci

"Strijeljanje ustaše Broza", a tu su i drame "Andrija Hebrang" i "Miljenik partije Buharin". Autor je desetak romana, od kojih su najzapaženiji "Drvo s paklenih vrata", "Klesar Matija Tegoba", "Dan hapšenja Vile Vukas" i "Jadi mladog karijeriste".

"Pjevao je kao malo tko..."

Vuletićev roman "Dva hrama, dvije razvaline" čiji je glavni lik bio Jožef Brož napisan je šezdesetih, a na tiskanje je čekao osamostaljenje Hrvatske kada je i objavljen.

Iza Vuletića je ostao bogat opus od pedeset knjiga. Punih 30 godina hrvatska književna kritika uglavnom je prešućivala Vuletićev književni rad. Bio je osobito hvaljen i priznat u francuskoj kulturnoj javnosti i kritici gdje su o njegovim književnim djelima napisana i četiri znanstvena djela.

Prema mišljenju struke, Vuletić je autor nekoliko najvažnijih pjesničkih knjiga u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnosti, a njegovim je odlaskom suvremena hrvatska književnost izgubila jedan od najautentičnijih i najzanimljivijih glasova. U predratnom Sarajevu i u predratnoj bosanskoj poeziji, zapisao je Ivan Lovrenović na svom blogu, Vuletić je imao kraljevsko mjesto.

"U pjesničkoj je četvorci kojoj Midhat Begić, najveći i najsuptilniji bosanski književni kritičar i esejist, knjigu posvećuje: Četiri bosanskohercegovačka pjesnika. Skender Kulenović, Mak Dizdar, Dara Sekulić, Anđelko Vuletić (Sarajevo, 1981). Sarajevu pjevao je kao malo tko, kao nitko. U ratnom prevratu (vrijednosti) i u poslijeratnoj preraspodjeli (mjêstā i dobara) iz toga grada nestalo ga, i iz te književnosti nestalo ga. Zatajen, zaboravljen, kao da ga nikada ni bilo nije", napisao je Lovrenović.

Anđelko Vuletić umro je 21. listopada 2021. godine, a posljednji ispraćaj hrvatskog književnog genija odvio se na zagrebačkom groblju Šestine 25. listopada 2021. godine.