Mostar: Promocija knjige ''Mali smakovi: kako je sve počelo?'' u Pavarotti centru

Edicija dnevničkih knjiga, koju za Izdavačku kuću "Buybook" iz Sarajeva uređuje Semezdin Mehmedinović, predstavlja pravo malo osvježenje na regionalnoj književnoj sceni.

Prije nešto više od godinu dana, u sklopu ove edicije, izašla je i knjiga "Mali smakovi: kako je sve počelo", bh. pisca, Selvedina Avdića.

Predstavljanje 29. veljače

Autor će knjigu predstaviti mostarskoj publici, u četvrtak, 29. veljače, s početkom u 19:30h, u Muzičkom centru Pavarotti.

U promociji će sudjelovati:
- Selvedin Avdić, autor
- Damir Uzunović, pisac i vlasnik Izdavačke kuće Buybook,
- Elvedin Nezirović, moderator

Pročitajte još

Otvorena mala, ali moćna knjižnica u OKC Abrašević - mjesto edukacije i kulture

Inače, Selvedin Avdić rođen je 1969. godine u Zenici. Do sada je objavio zbirku priča ''Podstanari i drugi fantomi'', zatim romane ''Sedam strahova'' i ''Kap veselja'', zatim intimnu monografiju, ''Moja fabrika'', te knjigu fragmentarne proze ''Autobusne bilješke''.

Roman ''Sedam strahova'', ušao je u širi izbor za nagradu IMPAC Dublin Award i u uže izbore za nagrade ''Science Fiction and Fantasy Translation Award'' u Kaliforniji, Jutarnjeg lista u Zagrebu i ''Meša Selimović'' u Tuzli. Britanski ''Guardian'' uvrstio je roman među najbolja ''paperback'' izdanja objavljena u 2014. godini.

Prema motivima knjige ''Moja fabrika'' napravljena je višestruko nagrađivana kazališna predstava. Radi kao urednik online magazina ''Žurnal''.

O knjizi

''Mali smakovi: kako je sve počelo'', urednik Semezdin Mehmedinović zapisao je sljedeće:

"Svoj dnevnik je Selvedin Avdić pisao godinu dana, od ožujka do ožujka. Knjiga doslovno ima početak i kraj. Naime, naslov prve dnevničke zabilješke je Početak, napisana je 1. ožujka na Dan neovisnoti Bosne i Hercegovine, a posljednji zapis zove se Kraj i u njemu je opisana smrt oca.

U taj okvir su stali događaji, sjećanja, komentari, skice za priče, brzi portreti ljudi koji su obilježili Avdićevu prošlost. U selekciji dnevnih događaja, pisac često bira one slike u kojima se manifestira neki gubitak, neki mali smak ovog svijeta zaustavljenog u – često ratnoj – prošlosti iz koje ne uspijeva pronaći izlaz. U egzemplarnom fragmentu knjige, Avdić govori o čovjeku koji je iskopao rupu duboku 4,5 metra, u nju doslovno sahranio ostake svoje kuće srušene u ratu, na humci je postavio nadgrobnu ploču, a onu tablicu s brojem kuće ponio sa sobom u Švedsku kao uspomenu. U isto vrijeme, sve što je u dnevniku napisano vodi ka završnom fragmentu, velikom ličnom gubitku. Ova knjiga iznimne ljepote posveta je ocu, elegija o gradu i o našem svijetu u iščezavanju."