Mostar kao tema ponovno je na regionalnom 'tapetu' što je dobra stvar

Moram priznati kako mi gode raspjevani i ''raspisani'' sugovornici u ovom serijalu razgovora s književnicima za portal Bljesak.info. Ipak, oni koji se opredijele za ''brzopoteznu" varijantu, oni koji ne troše puno riječi, iako su potpuno drukčiji, jednako su uzbudljiva vrsta sugovornika.

Za Mirka Božića su organizatori "Festivala svjetske književnosti" (Zagreb/Split) napisali kako je on "jedna od najnagrađivanijih bosanskohercegovačkih pjesnika mlađe generacije, kulturtreger i organizator književnog festivala".

Upravo je objavio roman Kristalno zvono, bliži se mostarski književni festival "Poligon", čiji je Božić direktor i idejni tvorac, nedavno je boravio u Francuskoj na velikoj svjetskoj pjesničkoj smotri (Voix Vives de Méditerrannée en Méditerrannée 2017)... Uz sve ranije tragove koje je ostavio u vremenu i postignuća na književnom bespuću, našlo se posve dovoljno razloga za ovaj razgovor.

Bljesak.info: U najnovije vrijeme imaš nekoliko razloga za osjećati se dobro. Izišla Ti je nova knjiga, za koji tjedan počinje književni festival Poligon , a tijekom ljeta bio si i inače dosta aktivan u svom stvaralačkom radu.  Prvo da vidimo o kakvoj je novoj knjizi riječ?

BOŽIĆ: Riječ je o romanu Kristalno zvono, na kojem sam radio dvije godine i koji se bazira na receptima iz rokovnika moje majke, tj. inspiriran je njima, pa se detalji odatle koriste kao svojevrsni šlagvorti za tekst.

Bljesak.info: Poligon ove jeseni organiziraš po treći put u Mostaru. Kako je i zašto nastala ta ideja i u što se ona u međuvremenu razvila. Riječju – Kako ti vidiš „Poligon“?

BOŽIĆ: Poligon je upravo ono što mu i ime samo kaže - platforma za susret autora i publike u Mostaru, platforma za susret suvremene književnosti iz cijele Europe sa našim gradom i svim njegovim vrijednostima, te platforma za premrežavanje različitih umjetničkih izričaja i žanrova u jednoj cjelini. Disharmonija je neka vrsta polifonije, zato se trudimo da je održavamo.


Bljesak.info: Često se paušalno kaže kako je Mostar grad umjetnika, napose grad pjesnika. Čini se ipak kako je u čitavome prošlom stoljeću Mostar ipak ostao ponešto ''dužan'' pisanoj riječi. Slažeš li se s tim?

BOŽIĆ: Djelomično. S obzirom na sve, od književne i kulturne baštine do povijesnog konteksta općenito, morali bismo činiti mnogo više kako bi se književnost približila publici i obrnuto. To je uvijek dvosmjerna cesta, i za nju nam treba jedan drukčiji, suvremeniji pristup.

Bljesak.info: Generacija književnika kojoj i sam pripadaš u najširem smislu te riječi, barem geografski, u proteklih desetak godina pokušava na različite načine ostaviti ''trag u kamenu''. Kakva je trenutačno mostarska književna scena?

BOŽIĆ: Nisam siguran kakvom brzinom napredujemo, ali čini mi se da ne stagniramo, što je ipak dobra vijest. Pojavila su se neka nova imena, objavljuju se knjige, Mostar kao tema ponovo je na regionalnom „tapetu“ što je dobra stvar - Almin Kaplan upravo je nedavno u Hrvatskoj objavio zbirku „Mostarska zbirka“, unatoč tome što su neki tvrdili da više nismo književno aktualni.

Bljesak.info: Jedan od fenomena društva u kojem živimo je da nije dovoljno biti obrazovan, znati svjetske jezike, biti nadaren i kreativan kako bi bio uspješan. Ispravi me ako griješim, ali čini mi se da je ipak važnija ''pripadnost'' – političkoj stranci, jakome klanu, utjecajnoj neformalnoj grupi i slično?

BOŽIĆ: U kontekstu bivše Jugoslavije, klanski mentalitet uvijek je bio veoma izražen bez obzira radilo se o politici, kulturi, ili drugim stvarima. Ljudi imaju potrebu da se grupiraju u tabore jer se u sredini koja ih je formirala nisu naučili sami boriti za vlastite ideje.

Bljesak.info: Mnogi mladi, ali i zreli ljudi u kontinuitetu odlaze iz naše zemlje. Ako bi te ponijela takva sudbina sa sobom, što bi ti nedostajalo od Mostara i tvojih sadašnjih životnih navika?

BOŽIĆ: Nedostajali bi mi neki dragi ljudi i mjesta, međutim kako je tih prvih sve više u inozemstvu, i ja sam na neki način uvijek jednom nogom vani, izmeđuostalog i zbog svojih putovanja. Upravo nedavno sam se vratio sa festivala Voix Vives na jugu Francuske.

Bljesak.info: U vremenu takozvane kratke forme izražavanja, ''socijalnih'' mreža i brze elektronske komunikacije, ima li ozbiljna knjiga i literatura uopće još uvijek svoje mjesto i ulogu u životu ljudi?

BOŽIĆ: Moramo redefinirati pojam „ozbiljne“ knjige. Mislim da je koncepcija iste dovela do egzodusa mladih iz knjižnica, a da ne govorim o školskoj lektiri čija se nastava već desetljećima nije promijenila. Srećom, tu i tamo nađu se entuzijastični nastavnici koji djecu usmjeravaju u pravom smjeru.

Bljesak.info: Kakvi su danas trendovi danas u svjetskoj književnosti? Koje teme dominiraju, što kod publike najbolje prolazi?

BOŽIĆ: Kad je to u pitanju, najbolje je pogledati „preko plota“ u Hrvatskoj je trenutno u usponu dijalektalna književnost. Kristijan Novak je za obe svoje knjige dobio književne nagrade, a jedna od njih upravo se postavlja kao dramski tekst u Zagrebu. Marko Gregur piše na kajkavskom narječju i održat će predavanje o tome u sklopu festivala Poligon u mostarskoj Gimnaziji fra Grge Martića.

Bljesak.info: Sudbina književnika koji pišu na takozvanim malim jezicima često je predvidljiva, bez obzira na vrijednost njihova djela i njihovu umjetničku razinu. Istodobno, sve brže i intenzivnije umrežavanje svijeta putem modernih sredstava komuniciranja nekom je vrstom premosnice. Kako ti gledaš na poziciju pisca iz jednog takvog, neutjecajnog dijela svijeta?

BOŽIĆ: Ne bih na to nužno gledao tako tragično, postoji mnogo platformi gdje se objavljuje i veći je problem kako u svom tom moru informacija doći do onoga što te zanima.

Bljesak.info: Nakon što prođe Poligon, nakon što se završe započeti projekti, kakvi su daljnji planovi Mirka Božića?

BOŽIĆ: Promocija „Kristalnog zvona“ u Zagrebu i Zadru te konačno, malo odmora.

Mirko Božić rođen je u Mostaru 1982. godine gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Piše poeziju, prozu, književnu kritiku i kolumnistiku. Preveden je na engleski, francuski, njemački, španjolski, danski, albanski, slovački, poljski i slovenski.

Autor je zbirki poezije Jedrim kroz buru (2001., nagrada “Antun Branko Šimić” za mlade pjesnike), Bijele noći (2004.) i Mrlje na njenim rukama (2012., nagrada “Zdravko Pucak”) te monografije Mostar iza kulisa (2017.).

Pokretač je regionalnog književnog festivala Poligon te objavljivan u časopisima i antologijama u zemlji i inozemstvu.

Sudjelovao je u kragujevačkoj predstavi Ljudi iz struke (2010.) i njemačkom filmu Home Stories, te se bavi književnim prevođenjem (Mirko Bonne, Sascha Preiß i drugi). Kolumnist je slovenskog portala Literatura i kritičar portala Moderna vremena. Dobitnik je nagrade CEI Fellowship Award za 2014.