Misal po zakonu rimskog dvora – prva tiskana hrvatska knjiga

Navršilo se 640 godina od tiskanja prve hrvatske knjige – glagoljičkog Misala po zakonu rimskog dvora.

Dogodilo se to 22. veljače 1483. godine, svega nešto više od tri desetljeća nakon Gutenbergovog otkrića tiska. Bitna je činjenica da je taj Misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, jer je time postao prvi u svijetu koji nije tiskan na latiničkom pismu latinskim jezikom.

Značaj Misala nadilazi Hrvatsku time što je to prva knjiga uopće tiskana u slavenskom svijetu. Inače, sve knjige tiskane prije 1501. godine smatraju se izuzetno vrijednima i nazivaju se inkunabule (prvotisci).

Danas se ne može točno utvrditi gdje je Misal tiskan. U početku se smatralo da je tiskan u Veneciji, ali danas prevladava teza da se to dogodilo u Kosinju u kojem je bila prva tiskara u Hrvata.

Uglavnom, tiskan je dvobojno, odnosno crnom i crvenom bojom, u svečanom folio-formatu u dva stupca, u formatu 27 x 14 cm, na ukupno 220 stranica, uz korištenje većih i manjih slova (s ukupno 201 grafičkim znakom) te uvriježenih kratica i ligatura (tj. slova sastavljenih od dva, a ponekad i više slova).

Kao i druge knjige iz tog razdoblja, knjiga je tiskana bez naslovne stranice, odnosno počinje kalendarom, a potom slijedi tekst Misala. Završava kolofonom (bilješkom na zadnjoj stranici koja sadrži podatke o autoru, tiskari, mjestu i godini izdanja…), ali je u njemu naznačen samo nadnevak završetka tiskanja: 22. veljače 1483. godine.

Drugo izdanje Misala tiskao je Blaž Baromić 1494. godine u Senjskoj tiskari, potom je uslijedilo izdanje fra Pavla Modrušanina 1528. u Veneciji, te izdanje biskupa Šimuna Kožičića u Rijeci 1530. godine.

Misal prvi spominje zadarski nadbiskup Matej Karaman u 18. stoljeću, potom slovenski filolog Jernej Kopitar, a 1820. godine i bjeloruski slavist i orijentalist Mihail Bobrowski koji u pismu Kopitaru ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima.

Od tog prvog Misala danas je sačuvano samo 11 primjeraka i 6 fragmenata. Najviše primjeraka čuva se u Zagrebu, njih 5. Od toga su 2 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, 2 u Knjižnici HAZU i jedan u Franjevačkom samostanu.
U ostatku Hrvatske postoji još jedan primjerak – u Dominikanskom samostanu na Braču. Ostali su primjerci razasuti po svijetu, od Washingtona i Sankt-Peterburga do Beča i Vatikana. (Izvor: Povijest.hr)