Miro Gavran za Bljesak.info: Ljudska potreba za umjetnošću je vječna i neuništiva

Književnik Miro Gavran nedavno je izabran za predsjednik Matice hrvatske na četverogodišnji mandat većinom glasova Skupštine održane u Zagrebu.

Matica hrvatska utemeljena je 10. veljače 1842. godine, pod imenom Matica ilirska, sa svrhom promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak.

Inicijator osnivanja i prvi predsjednik Matice bio je grof Janko Drašković.

Godine 1972. uslijed jugoslavenskoga komunističkog progona hrvatskih studenata  i gušenja Hrvatskoga proljeća, Matica hrvatska je raspuštena, a djelatnost joj je zabranjena. Nakon demokratskih promjena 1989., obnovljen je rad Matice hrvatske. Obnoviteljska skupština Matice održana je 8. prosinca 1990.

Zasigurno je Matica jedna od najvažnijih hrvatskih institucija općenito, a biti izabran na čelo jednog od simbola nacionalnog identiteta velika je čast i ujedno obveza.

Najizvođeniji hrvatski dramski književnik Miro Gavran, novoizabrani predsjednik Matice, rado se odazvao našem pozivu za kraći razgovor.

Bljesak.info: Preskočit ćemo, naravno, stereotip 'što za Vas znači izbor na čelo najstarije kulturne institucije', ali bismo voljeli čuti kakva je Vaša percepcija značaja i uloge Matice hrvatske u današnjem dobu?

GAVRAN: Matica hrvatska ima snažno simbolično značenje u svijesti svih ljudi kojima je stalo do njegovanja i čuvanja hrvatskog identiteta, kulture, prosvjete, gospodarstva. Riječ je o udruzi koja postoji već 180 godina, u kojoj su uvijek djelovale velike osobnosti.

Možda je najjaču snagu Matica imala krajem devetnaestog stoljeća, između dva svjetska rata i negdje od 1963. do 1971. godine. Bio sam na njezinoj obnoviteljskoj skupštini  1990. godine i vjerujem da je i u protekla tri desetljeća Matica ostvarila izobilje važnih projekata, a ja ću kao predsjednik s novoizabranim timom nastojati sve dobro iz prethodnog perioda zadržati i koliko je  moguće poboljšati, te pokrenuti i neke nove projekte.

Bljesak.info: Vi ste jedan od najtraženijih hrvatskih autora, daleko najizvođeniji, u teatarskom ste svijetu jedno od stožernih europskih imena. Četverogodišnji mandat predsjednika Matice pak zahtijeva puno angažmana i energije. Što je, ukratko, Vaš program rada u tako važnoj kulturnoj instituciji?

GAVRAN: Matica se do sada puno bavila našom prošlošću što će nastaviti i u budućnosti činiti, a u mom programu je naznačeno okretanje sadašnjosti i budućnosti. Želja mi je da Matica postane mjesto na kome se na znanstveni utemeljen način sučeljavaju mišljenja o svim bitnim društvenim, kulturnim, prosvjetnim i gospodarskim pitanjima.

Želja mi je da postanemo vidljiviji u javnosti i transparentniji u svome djelovanju, da privučemo mlade ljude , a za to nam trebaju novi alati, alati dvadeset prvoga stoljeća. A pošto sam inzistirao da pored uglednih akademika, sveučilišnih profesora i kulturnjaka u Predsjedništvo uđu i ekonomisti i gospodarstvenici, što sam dobio u osobi Marija Dominikovića koji je kao iskusan ekonomist postao glavni tajnik Matice, ili uspješni gospodarstvenik Ivica Nuić koji je postao gospodarski tajnik, ili podpredsjednik Matice Damir Zorić koji je  generalni direktor Hrvatske udruge poduzetnika, onda i meni kao književniku ili podpredsjednici akademkinji Dubravki Oraić Tolić ili potpredsjedniku Mariu Jarebu koji je ugledni povjesničar i književnom tajniku Božidaru Petraču književniku i prevoditelju, bit će lakše raditi poslove u kojima smo mi dobri.

Surađujući u životu s mnogim ustanovama i institucijama koje okupljaju umjetnike i sveučilišne profesore, primijetio sam da većinu energije potroše na banalne prozaične financijsko organizacijske probleme, stoga sam želio na ovaj način posložiti našu udrugu i drago mi je da su moju zamisao i pretenciozno rečeno viziju zastupnici poduprli.

Bljesak.info: Danas djeluje oko 130 ogranaka u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugim zemljama. Kakvi su međusobni odnosi i suradnja tako mnogobrojnih ogranaka?

GAVRAN: Neki ogranci su sjajni i aktivni, takvi se obično rado povezuju s drugim ograncima… a neki su uspavani, kao da im treba novi zamah, možda i novi članovi. Mene veseli činjenica da su u protekla tri tjedna mnogi ljudi otišli na web-stranicu Matice hrvatske i ispunili pristupnicu.

Imamo oko četiri tisuće članova po Hrvatskoj i izvan Hrvatske i bit ću sretan poveća li se taj broj u ovom četverogodišnjem mandatu.

Ne zaboravite ni dvadeset odjela u Zagrebu i tridesetak zaposlenika u zagrebačkoj Središnjici koji su servis tog velikog mehanizma. Želja mi je sve ogranke učiniti još vidljivijima, povezati ih sa Zagrebom i uzajamno s drugim ograncima. Puno je ideja i želja, malo nas ova pandemija sada sputava, ali radimo ozbiljne pripreme kao da će vrlo brzo  sve biti u najboljem redu.

Bljesak.info: Prije mjesec dana u Pragu je održan 12. GavranFest. Često se naglašava kako je GavranFest jedini kazališni festival posvećen živućem piscu izvan vlastite zemlje. Festival je pokrenut 2003. godine u Kazalištu Jana Palarika u gradu Trnavi u Slovačkoj. Što je značajno istaknuti vezano za Vaš festival kroz sve protekle godine?

GAVRAN: Svakom kazališnom piscu je predivan osjećaj vidjeti svoj tekst na pozornici u dobroj izvedbi, a ovo što sam ja doživio nadišlo je i moje mladalačke snove iz vremena kada sam studirao dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i  televiziju i tek ulazio u taj teatarski svijet.

To što su mi u čak pet zemalja (Slovačka, Poljska, Njemačka, Češka i Srbija) organizirali festivale na kojima su se izvodili samo moji kazališni tekstovi za mene je bilo priznanje univerzalnosti tih tekstova, ali i prigoda za susret s glumcima, prevoditeljima, redateljima s kojima sam se preko svojih tekstova umjetnički i sudbinski povezao.

Događalo se da na taj festival dođu i teatarski ljudi i iz onih zemalja koje te godine ne bi imale svoju predstavu.

Bljesak.info: Kad smo u proljeće 2019. godine radili intervju s Vama, prilikom predstavljanja Vaše knjige „Odabrane komedije“ u Mostaru, bilo je posve drugo vrijeme, bez pandemije i ograničenja slobode kretanja. Kako teatar općenito pro(e)življava ovo što nas je snašlo pojavom koronavirusa?

GAVRAN: Ova vremena su jako teška za sve izvedbene umjetnosti, pa tako i za teatar. Sve je to limitirano brojem gledatelja, bilo je puno otkazivanja ranije dogovorenih predstava.

Srećom, moj Teatar GAVRAN je ljetos uspio izvesti petnaestak predstava na otvorenome, a ove jeseni smo uspjeli ostvariti čitav niz gostovanja u Zagrebu i po Hrvatskoj… čak smo skoknuli i do Beča i do Mostara, evo idemo za nekoliko dana i u Mađarsku na gostovanje… snalazimo se… Proći će i ova nevolja prije ili poslije.

Bljesak.info: Mnoštvo je teorija rođeno u posljednjih godinu i pol o ovoj nesretnoj pošasti. Ponekad se stječe dojam da su umjetnici, ali i intelektualci općenito, pomalo zbunjeni, gotovo blokirani, kao da na stand-byu čekaju da sve ovo prođe kako bi nastavili s kreativnim životom i društvenim aktivizmom?

GAVRAN: Čujte tzv. španjolska gripa koja je bila bitno opasnija od ove pandemije trajala je dvije godine i dva mjeseca i u jednome danu je prestala i nestala i nikada se više nije vratila… pričekajmo još  četiri ili pet mjeseci možda i s ovim bude tako.

Meni osobno nije problem sama ta pandemija nego zloupotreba pandemije za ograničavanje ljudske slobode što se događa u desecima zemalja diljem svijeta. A za pisce i slikare nije problem, oni mogu raditi u samoći svojih radnih soba, ali glumci i muzičari su dovedeni u poziciju potpune nemoći.

Bljesak.info: U neku ruku nastavno na prethodna dva pitanja: Kad ćemo Vas ponovno gledati i slušati u Mostaru?

GAVRAN: Svakako  već na idućem Mostarskom proljeću, ako bude sve u redu… a možda i malo ranije dođem u Mostar, ondje djeluje iznimno uspješan ogranak Matice hrvatske, a po BiH imamo još desetak sjajnih ogranaka.

Bljesak.info: Na samome kraju još pitanje: Kakva će biti sudbina umjetnosti u budućnosti, s obzirom da, kako se čini, ulazimo u civilizacijsko razdoblje koje će biti trajnije obilježeno novim normalnim, odnosno novim navikama i ponašanjem ljudi?
    
GAVRAN: Ljudska potreba za umjetnošću je vječna i neuništiva, a ovaj svijet je prebrodio i mnogo veće nevolje od ove pandemije: sjetite se samo svjetskih ratova, kuge koja je znala pokositi polovicu stanovnika jednoga grada, malarije, potresa, velikih boginja,  suša, poplava… pa opet, uvijek iza svega toga  život se poput ptice feniks obnovi. Tako će biti i ovaj put.