Marko Tomaš jedan je od najčitanijih suvremenih autora u regiji u posljednjem desetljeću, tako da ga ne treba posebno predstavljati, ali uvijek valja podsjetiti - pogotovo one manje ili više zaboravne.
Rođen u Ljubljani, živio i radio u više gradova diljem teritorije bivše Jugoslavije, ali najviše vezan za Mostar, mahalu Carinu i rijeku Neretvu. Do sada objavio dvanaest zbirki poezije, dva romana, dvije knjige putopisa i eseja, napisao je scenarij za dokumentarni film, jednu dramu, kao i biografiju nogometne legende Ivice Osima.
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru po njegovoj poeziji postavljena je nagrađivana predstava Gnijezdo, kao i predstava Noć s Aleksom po istoimenom Tomaševom dramskom tekstu. Nedavno je iz štampe izašlo bh. izdanje romana Knjiga za Maju (prethodno objavljenog u Hrvatskoj i Srbiji), čija će mostarska promocija biti održana u nedjelju 19. listopada (20h) u Abraševiću u sklopu Šantićevih večeri poezije. Friška mu je i zbirka pjesama Odlazak ljubavnika objavljena početkom godine u Beogradu.
Poznajemo se skoro petnaest godina, mnogo toga smo skupa prošli, a ovom prilikom načeli smo nekoliko tema... Uostalom, sve možete pročitati u nastavku, ali prije svega: Marko, kako si...
Bljesak.info: ... gdje trenutno živiš, na čemu radiš?
TOMAŠ: Dobro sam, jesenje, u skladu s godinama, dakle. U Mostaru sam, trenutno, neke privatne okolnosti su tako namjestile. Ali uskoro opet idem za svojom biografijom. Radim nekoliko stvari, ništa što ima precizan rok do kojeg to moram uraditi.
Početkom naredne godine Odlazak ljubavnika će izaći u Hrvatskoj kod mog nakladnika, kuće V.B.Z. Pišem pjesme, započeo sam raditi na novom romanu a i igram se idejom da završim i realiziram scenarij za seriju.
Bljesak.info: Do unazad godinu dana pisao si kolumne, komentare i novinske tekstove za nekoliko portala i mjesečnika, ali danas nisi toliko prisutan u novinarstvu. Je li došlo do zasićenja ili su neki drugi razlozi u pitanju?
TOMAŠ: Neke su se stvari prosto namjestile tako ali već dulje vrijeme sam razmišljao o uzaludnosti i promašenosti tog rada. Nije mi se dopadala misao o tome da sudjelujem u održavanju statusa quo samo kao iluzija demokratičnosti ili čega već. Uporno sam, gotovo iz dana u dan, utvarao sebi kako upozoravam druge na loše pojave u politici, društvu i tako dalje, a nakon dvadesetak godina tupljenja o jednoj istoj stvari svijet pa i nekakvo mikrookružje su postali puno gore mjesto.
Izjedala me misao da sam i sam doprinosio tome, profitirao na sudjelovanju u globalnoj propasti kao njezin, zanemariv za povijest, ali za moj život važan dio.
Bljesak.info: Tvoja posljednja zbirka poezije Odlazak ljubavnika, kao i one koje su joj prethodile, odiše brutalnom iskrenošću; ogoljenost emocija, krhkost i uporna neprilagođenost izbijaju i u ovoj zbirci u prvi plan, ali kao da je borba zamijenjena velikim prihvaćanjem, uz jedno brutalno Zbogom, rock ‘n’ rollu – ali ne kao ideji, već kao pomirenju sa samim sobom. Da li sam dobro pročitao zbirku?
TOMAŠ: Vidi, kako god si je pročitao dobro si je pročitao. Svakako, to je osnovna teza zbirke. I sva ona praznina kojom je ta zbirka bremenita govori o tome kako je nešto nestalo ali kao preduvjet da se stvori nešto drugo. Možda je najpreciznije sve svesti na devizu – vrijeme je za nove iluzije. Stare su se iluzije potrošile.
Bljesak.info: Uskoro će mostarska promocija Knjige za Maju. Ti si jedan od onih rijetkih autora s naših prostora čije su knjige objavljivane u skoro svim poznatim, ali i manje poznatim, izdavačkim kućama u regiji. Odakle te sad u Cazinu, u izdanju Centra Omaha, kod izdavača i pjesnika Ramiza Huremagića koji će s tobom razgovarati na promociji?
TOMAŠ: Već dugo ne objavljujem kod bh. nakladnika. Ali ova je knjiga jako vezana uz BIH i smatrao sam potrebnim objaviti je. Bavio sam se mišlju da napravim klasično samizdat izdanje, to bi bio i povratak nekim punkerskim korijenima ali odavno sam izgubio sposobnost bavljenja makar i sitnim administrativnim stvarima pa sam u dogovoru s Ramizom knjigu tiskao u izdanju Cazinskog centra OMAHA. To je ujedno i prigoda da se lijepo družimo i putujemo skupa, moj brat Ramiz i ja. A može nam se pridružiti i još netko. Ujedno, interesantno je tiskati knjigu koja je već našla svoje mjesto u svijetu.
Bljesak.info: Nedavno si na svom instagram profilu napisao kratki generacijski pojmovnik koji je obuhvatio četiri generacije: baby boom, generaciju X, milenijalce i generaciju Z. Opisi generacija su napisani u šaljivom tonu, ali su itekako istiniti i u jednu ruku – potresni. Izgleda mi kao da si to uradio iz neke mješavine frustracija i zajebancije, ali i da ukratko pružiš viđenje problema kojim su mnogi opterećeni ali ne mogu da proniknu u njegov srž, a po tebi je izvor problema, čini mi se - kapitalizam, ili kako se već zove ova zbrka koju svijet živi već decenijama.
TOMAŠ: Stvar je u tome da svaka generacija smatra kako svijetu donosi nešto novo ali sve je to isključivo na površnoj, tehnološkoj razini. U suštini samo sudjelujemo u održavanju institucija tzv. Starog svijeta na životu.
U tim sam se objavama rugao toj uobraženosti, generacijskoj aroganciji. Kapitalizam je propisana korumpiranost, tako mi se čini. I ja sam korumpiran malim udobnostima, zadovoljenjem nekih materijalnih potreba. Problem je što se sve svelo na to. Važno je imati a ne biti. Makar je pitanje i jesmo li uopće, može li se i biti.
E, sad, vidi ako je kapitalizam koristan u nečemu, po mojim mjerilima, onda je to činjenica da ogoljuje naše licemjerje. Ja ću kao kritizirati sustav a istovremeno ću ovisiti o njemu. Stvar se svodi na to da te sustav koristi kao prividni korektiv a zauzvrat ti daje iluziju udobnosti i preko nje samoostvarenosti.
Bljesak.info: Prvo sam te upoznao kao osobu u kafani, tek onda kao autora. Čini mi se da si upravo Knjigom za Maju dosegao neki vrhunac emotivnog naboja, a zatim Odlaskom ljubavnika rekapitulirao, počistio i posložio najveći, i dosad najplodniji, dio svog života. U tvom prisustvu sada konačno osjećam opuštenost i autentičnost zrelih godina, kao što sam godinama prije kod mnogih naših zajedničkih poznanika osjećao da te jako malo poznaju kao osobu, a da te pretjerano gledaju kroz tvoj rad, iako su kod tebe te dvije dimenzije uvijek bile bliske i prožimale se. Da li ćeš sada krenuti putem neke druge osjećajnosti, prvenstveno mislim kroz novi roman?
TOMAŠ: Ništa ja nisam rekapitulirao, prije će biti da sam samo kapitulirao. Ali to je bila nužnost kako bih se oslobodio, napustio uzaludni privatni rat i makar kao poražena strana nastavio dalje živjeti. Moje su se metode, načini pokazale neadekvatnima. Trebalo je to priznati sebi, odustati kako bi se zbacili okovi uvjerenosti u ispravnost vlastitih izbora jer svi su izbori ispravni i pogrešni ovisno o kontekstu. Sad se puno otvorenije mogu narugati samom sebi a i čovječanstvu, svijetu u kakvom obitavamo jer sam slobodan od idejnih i svakih drugih uvjetovanosti.
Bljesak.info: Svetislav Basara ima 72 godine, ali svaka sljedeća njegova knjiga donese svježinu i novu razigranost, proboj unutar jezika i humor - što mi je, naravno, izuzetno drago i u čemu uživam, ali mi izostaje ta svježina kod 30-40 godina mlađih autora od njega. Zašto je to tako?
TOMAŠ: Rekao bih da je tome tako jer se ljudi nesvjesno organičavaju tematskim i svakim drugim okvirima, s naglaskom na one ideološke. A stvari su perfidno svedene na sitne partikularne interese i mnogi se suvremeni autori stavljaju u službu ostvarivanja istih. Nema veze govorimo li o materijalnim ili identitetskim interesima. Ključ je stvaranje malih interesnih grupacija, onih čuvenih Basarinih masonskih loža ali malog dometa kojim se danas ljudi zadovoljavaju.
Smiješno je što iz te perspektive nisu svjesni koliko su nevidljivi jer je njihova nazovi posebnost utopljena u masu drugih posebnosti. Duhovno smo došli u stadij bakterije. Po zakonima deevolucije uskoro ćemo dobaciti do jednoćelijskih organizama jer ako smo vođeni isključivo jednom idejom, mišlju onda smo jednoidejna bića a za, da prostiš ždranje – sranje princip, znaju i amebe.
Bljesak.info: Čitajući tvoje intervjue iz bliže ili dalje prošlosti čitatelj može primijetiti kako često pričaš o letargiji unutar društva. U posljednje vrijeme se letargija sve manje spominje (i ti je manje spominješ), ali ne zbog toga što je nestala već kao da se stvorio neki viši nivo letargičnosti koji kao da još nije definisan u jeziku (ili jeste?), i koji se manifestira kroz jalove pokušaje buđenja koji su totalno promašili cilj ili nemaju nikakvu sadržinu i težinu već samo površno grebuckanje po glazuri. To povezujem s tvojim javnim opraštanjem od rock ‘n’ rolla u smislu: Dosta je, ja izlazim iz ove borbe! Da li je to konačno ona Baudrillardovska slika i prilika društvenosti zasnovane na simulacijama i simulakrumima, gdje se događa sve a u suštini se ne događa ništa, gdje nema originalnog početka niti jasnog cilj?
TOMAŠ: Ta višegodišnja letargičnost došla je u stadij vladavine inercije. Osobno sam se htio oduprijeti inerciji zabluda, navika i sl. Čini mi se da se sadašnjim naporima samo želi uspostaviti kontrola nad prošlošću kako bi se opravdala sadašnja glupost.
Politička korektnost je idealan alat za ostvarivanje takvih težnji jer te perfidno sputava i polako ali sigurno dokida sposobnost kritičkog mišljenja.
Na koncu, svaka će se devijacija propisati, staviti u zakonske okvire jer to je način kojim se mase danas kontroliraju. Kažem mase jer danas je nemoguće govoriti o nekakvom društvu kojeg povezuju nekakve zajedničke vrijednosti.
Bljesak.info: Naslanjajući se na prethodno pitanje, koliko ti se onda dalekim čine svježina i progresivnost, bunt i želja za životom tvoje generacije koja je počinjala da živi mladost i konstruira život u porušenom Mostaru? Činjeca je da se od tada, a riječ je o samo 25-30 godina, svijet drastično promijenio.
TOMAŠ: Budimo pošteni, bilo je lakše kretati s nule, ni iz čega i ni od čega nego danas kad je barem minimum nekakvih zahtjeva postavljen pred ljude, kad se kao imaju neke predispozicije i td. A davati tako kratkom periodu neku veliku bitnost je smiješno jer u povijesti to nije niti kap u moru vremena.
Neka su se gibanja dogodila unutar te kapi, agregatno stanje je promijenjeno ali samo, isključivo tehnološki, na razini institucija dakle. I, vidi, govorimo samo o promjeni agregatnog stanja, promjeni pojavnosti, ne o promjeni suštine stvari.
Bljesak.info: Malo je poznato da si u jednom filmu ostvario glavnu ulogu. Pisao si i jedan scenarij, naraciju za dokumentarni film... Da li možemo očekivati konkretnije uplitanje u filmski svijet?
TOMAŠ: Namjere su tu, ideje su tu, volja da se tako nešto ostvari je također tu. Dakle, preduvjeti postoje i vjerujem da će oni dovesti do realiziranja ideja. Mijenjaju mi se interesi, koristim se istim alatom, jezikom ali me uvijek interesira uporaba tog alata u različitim medijima.
Sad me interesira filmski medij. Ranije se nisam smatrao sposobnim, bolje reći osposobljenim za to, čekao sam valjda opadanje kriterija kako bih se bez bojazni za osobne nedostatke, mirne duše uključio u tu igru.
Bljesak.info: Za kraj, molim te, ukratko kaži nešto i o svojoj velikoj ljubavi – nogometu? Pratiš li Liverpool, tko trenutno igra najljepši nogomet, kako vidiš Velež i Zrinjski u novoj sezoni, Sergeja Barbareza i neke nove klince u reprezentaciji BIH?
TOMAŠ: Na prvu, najpreciznije je reći da svi igraju isto, odnosno teže igrati isto ali to nije moguće zbog kvaliteta igračkog kadra. Čini mi se da su novi igrači, što bi se reklo, fah idioti, usavršeni, utrenirani igrati isključivo jednu poziciju na određeni način.
Liverpool je moćan, ali smatram da su previše kupovali preko ljeta, lakše je uigrati dva nego pet novih igrača i vjerujem da će prilično oscilirati tijekom jeseni.
Zrinjski je postao konstanta u ovdašnjem nogometu, klub u kojemu je jasno tko i na koji način radi svoj posao. Samim tim rezultati su tu.
Velež je pak drugačija priča. Puno više strasti, ljubavi ali koja bukti toliko da se stvari nikako ne mogu jasno urediti. Radi se stihijski, bezglavo pa i rezultati osciliraju. Uvijek se zapitam što igrači današnjeg Veleža uopće znaju o Veležu. Jesu li svjesni čemu trebaju doprinijeti, tko su im prethodnici i čijim stopama gaze? Kad se samo sjetim moje dječačke ojađenosti zbog poraza od Borussije ali tu je tugu zamjenila nevjerica kad vidim ovo što se danas događa.
Mostar ima jednu posebnu školu, da ne kažem tradiciju jer mi se ta riječ gadi, nogometa i treba je samo njegovati, održavati, dati joj najbolje uvjete i vjerujem da će i Velež doći sebi. Zrinjski je na tom putu odavno. A Meho Kodro bi trebao znati kako se to radi. Velež mi je kao ljubav donio puno tuge ali i velike radosti, ponosa. Kad sam bio dječak bilo je lijepo drugim dječacima u bivšoj državi reći da si iz grada Veleža. Bili bi mi zavidni na tome.
Što se reprezentacije tiče mišljenja sam da imamo jednu sjajnu generaciju mladih igrača. Utakmice protiv Austrije i Cipra su pokazale da još nisu zreli jer su obje upropaštene prevelikim respektom i nedostatkom iskustva. Ali svakako to sad liči na nešto smisleno. Uvjeren sam da do kraja kvalifikacija ova momčad može ostvariti sve pobjede kao što sam i prije početka kvalifikacija vjerovao da možemo puno napraviti. E, sad, vidjet ćemo što će se dogoditi.
BONUS VIDEO:
