Marko Tomaš o 'Noći s Aleksom'

Drugog dana manifestacije ''Šantićeve večeri poezije'' u Galeriji kraljice Katarine u "Kosači" na programu je predstavljanje knjige "Noć s Aleksom" Marka Tomaša.

Intiman tekst Marka Tomaša pruža svjež uvid u život pjesnika Alekse Šantića, odražavajući napetost između osobnih težnji, društvenih očekivanja i lokalne mitologije. Prevazilazeći okvire biografije, riječ je dubokom uranjanju u njegov emocionalni pejzaž. Po istom tekstu rađena je i predstava Noć s Aleksom, a redatelj predstave renomirani je kazališni redatelj Ivica Buljan. Dramaturg je Robert Waltl.

Aleksa Šantić znameniti je mostarski pjesnik, koji je i danas neiscrpan izvor inspiracije za različite umjetničke projekte i čije su pjesme dokumenti jednog vremena.

Nova perspektiva

Malo koji grad ima takvu vezu s pjesničkom figurom, kao što Mostar ima sa Šantićem.

Nemoguće je spomenuti pjesnika, a ne pomisliti na grad. Tekst Marka Tomaša, pjesnika koji također „nosi“ Mostar kao Šantić u svoje vrijeme, nudi jednu posve novu perspektivu na Šantićev život, u intimističkoj formi problematizira odnos pojedinca i društva.

Taj motiv česta je tema u svim umjetničkim formama, kao što je i predmet raznih filozofskih i socioloških teorija. U ovom je slučaju taj odnos još više specifičan jer se radi o životu pjesnika, o njegovim intimnim previranjima, očekivanjima okoline, sukoba jednako sa samim sobom kao i s društvenim normama.

Pročitajte još

Udarac Šantićem posred čela!

„Noć s Aleksom“ nije dokumentaristički prikaz života Alekse Šantića, nego uranjanje u njegov unutarnji svijet, koji je bio jednako bogat, kao i njegova poezija.

Govoreći ranije za medije o tome jesu li život Alekse Šantića i njegova pjesnička biografija predstavljali velik izazov za dramski tekst, Tomaš je rekao da svakako jesu.

Oljuditi 'Šantića'

''Pogotovu ako uzmemo u obzir da je o njegovom životu snimljena i televizijska serija. Ljudi, dakle, već imaju jasnu predstavu o njegovom i izgledu njegovih suvremenika, o događajima koji su obilježili njegov život itd. Osim toga, Šantić je jedan od simbola Mostara, čovjek-mit, personifikacija grada i njegovih stanovnika, čovjek čije su mane i ljudske slabosti davno uhapšene i sklonjene od potencijalne eksploatacije. Mnogi će reći da je simbol mostarske građanštine, dok ja mislim da je, ni kriv ni dužan, postao simbolom mostarske i malograđanštine uopće. Nama je ideja bila “oljuditi” ga, vratiti mu pravo da bude običan čovjek, na kostur mita nabacati meso i, naravno, pred grad staviti zrcalo jer se Mostar ogleda u mitu o Šantiću više nego Šantić u Mostaru'', rekao je ranije za Oslobođenje Tomaš.

Posebno je naglasio da ova predstava nipošto nije dokument, nije povijesna, već isključivo umjetnička istina.

''A ovoj temi dobar dio mostarske publike prilazi s predrasudama i takvi će ljudi u svemu pronaći nešto što potvrđuje njihove teze. To što unaprijed mogu skužiti kako će tko reagirati na određene podražaje čini me beskrajno žalosnim, ali i potvrđuje, što me pak raduje, da umjetnost mora, između ostalog, biti provokativna. Onaj tko se nađe uvrijeđen nečim što vidi na sceni na predstavu je stigao unaprijed uvrijeđen već time što smo je napravili na tu temu'', rekao je Tomaš tada.