Književnik Isak Babelj, jedna u nizu Staljinovih žrtava

Na današnji dan prije 130 godina, 1. srpnja 1894. u Odesi je rođen poznati sovjetski književnik Isak Babelj.

Isak Emanuilovič Babelj bio je židovskog podrijetla, a svrstavaju ga u rusku i ukrajinsku književnost.

U svojim kreativnim književnim djelima vrlo često je znao slikovito opisati svoj rodni grad Odesu. Upamtio je nasilje u svom rodnom gradu za vrijeme masovnog egzodusa Židova iz carske Rusije 1905. godine.

Surađivao je s boljševicima za vrijeme Ruske revolucije 1917. u Petrogradu. Kao pripadnik Crvene konjice maršala Budjonoga sudjelovao je u njezinu pohodu na Poljsku 1920. godine.

Tridesetih godina, u klimi staljinizma, Babelj je zašutio, a svoju šutnju obrazlagao je na Kongresu sovjetskih književnika 1934. maksimom Banalna riječ je kontrarevolucionarna. Bio je zastupnik na Kongresu za obranu kulture u Parizu 1936. godine.

Uhićen je 1939. i optužen za špijunažu. Po Staljinovoj naredbi strijeljan je u moskovskom zatvoru Butirka, 27. siječnja 1940. godine. Vlasti su Babeljovoj udovici priopćili da je umro u nekom sibirskom logoru 1941. godine.

Njegove kratke novele iz ciklusa Crvena konjica (Konarmija, 1926) nosile su nadnevke i ratna mjesta "zapisa" kao i prava imena zapovjednika.

Tiskane su u Lefu u doba zahtjeva za "književnošću činjenica", od koje su Babeljeve tekstove odvajali visok stupanj stilizacije, kontrastiranje surovosti Crvene armije s lirskim patosom, pripovjedačev skepticizam i potraga za humanim vrijednostima, barokna likovnost i teatralnost predočenoga te isticanje multikulturnosti operativnoga prostora zapadne Ukrajine (Poljaci, Židovi, Ukrajinci, Kozaci). 

Crvena konjica ne veliča rat niti ratne heroje, niti te heroje pokušava naći, ona prikazuje surov život (životarenje) običnog čovjeka, pa bilo da je on vojnik ili građanin, seljak. Ono što još treba istaknuti jest način na koji to sam Babelj opisuje. Njegove rijeći kao da su prožete hladnoćom dok opisuje uriniranje po nekom lešu, ubijanje, silovanje.

Knjiga pripovijedaka Odeske priče (Odesskie rasskazy, 1931) tematizira židovsko predgrađe i ciklizira se oko bande Benje Krika. Lokalni je kolorit nazočan, ali stilizacija likova i zbivanja nije folklorna.

Drame Zalazak sunca (Zakat, 1927) i Marija (1935) tematski se vežu bilo uz židovsku sredinu bilo uz unutarnje sukobe za građanskog rata.

Neki od interpretatora Babeljeva djela razlog njegove čitanosti i omiljenosti kod publike, koja je već za njegova života bila velika, i čije je plodove pisac na jedan način zasluženo i uživao, nalaze u činjenici da je on bio savršen tumač ljudi s maštom, ali koji nisu imali dovoljno sposobnosti ili hrabrosti izraziti se…

Čitatelji tako u Babeljevim tekstovima nalaze vlastite najskrivenije misli i najsloženije osjećaje. Prema riječima samoga Babelja, on je želio naslikati "pritajene ruševine ljudskih sudbina", njihove naivne radosti, čedne zanose, sjetu njihovih neostvarenih želja, jedino istinite patnje i tragične greške…

Opširnije o tumačenju njegova djela PROČITATI OVDJE