Književnici su za Bljesak odabrali najbolju ljubavnu poeziju

Svaka ljubav počinje poezijom. Prve ljubavi redovite se kite pjesmama koje sami odvrtimo u glavi ili, ako smo ''hrabriji'', zapišemo ih na papir misleći kako je riječ o najljepšoj ljubavnoj pjesmi ikada. Baš kao što mislimo da je naša ljubav najveća na svijetu.

Malo je onih što se u vremenu kad nas s reklamnih panoa ''šamaraju'' poruke nametnutih vrijednosti, sjete starih romantičarskih načina za iskazivanje ljubavi.

Ako Vas pak hvata romantika te ne želite padati u zamke konzumerizma, preporučujemo vam neke od najljepših ljubavnih pjesama kako biste podsjetili svojeg partnera na zaljubljenost i ljubav.

Književnici su za Bljesak.info odabrali najljepše ljubavne pjesme.

Diana Burazer odabrala je pjesmu Jozefine Dautbegović "Put svile".

''Mogla sam kazati možda i 'Povratak' ili 'Mala kavana' Dobriše Cesarića, ali odlučila sam se ipak za svoju generaciju i ovu predivnu Jozefininu pjesmu s čudesnim a jednostavnim naslovom'' kaže Burazer za Bljesak.info.

''Sve je u toj pjesmi svileno (i same riječi/stihovi tako klize), a zapravo tom istom prelijepom tkaninom omotana je naša stvarnost. Blaga, kod Jozefine uvijek prisutna, ironija na kraju pjesme govori više od mog ikakva pokušaja pojašnjenja".

PUT SVILE | Jozefina Dautbegović

Uz sve što mi želiš reći
uvijek dodaj nekoliko centimetara svile
makar veličine dlana za rupčić za svilen šal
za bilo što
jer ruka lakše klizi niz svilu
i ne zadržava se dugo na pojedinim mjestima
Skoro se sama svlači i pada
prema potrebi
Kako uopće na tako laganu materiju kao što je svila
djeluje sila zemljine teže
uz nju se ne izgovara teška riječ kao što je teža
i gruba kao riječ sila
U svim se krajevima svijeta brzo grije i brzo hladi
klizava je i sjajna na svim jezicima
Takve mi riječi pronađi i sve što mi želiš reći zamotaj u svilu
veličine dlana veličine šala
u bilo kojoj boji
žute ružičaste pariško plave boje jorgovana
bijele kao jutarnji mraz
sirove žoržet krep grež brokat saten
Sve što mi hoćeš reći obuci u svilu
ona brzo prijanja i lijepo šušti
tvoje će riječi biti lake i lepršave
a koga obvezuje takva konverzacija
Sve mi zamotaj u svilu
svilena trava svilen gajtan svilena buba
svilene trepavice
nebo od plave svile
i tako me isto dodiruj
da te ne zapamtim.

Književnik Mile Stojić odabrao je pjesmu Rainera Marie Rilkea

LIŠI ME VIDA | Rainer Maria Rilke                               

Liši me vida, gledat ću tvoj lik,
začepi uši moje, slušat ću te,
onijemi me, al’ zvat ću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.

Slomij mi ruke, hvatat ću te srcem,
zaustaviš li srce moje, sam
moj mozak tad će kucati i bdjeti,
a ako mi i mozgom ugasiš plam –
na krvi svojoj ja ću te ponijeti.

Pjesma 'U Egiptu' Paula Celana izbor je Darka Cvijetića.

U EGIPTU | Paul Celan 

Ti trebaš oku neznanke reći: budi voda.
Ti trebaš, one koje si u vodu potonuo,
u oku neznanke tražiti.
Trebaš ih zvati iz vode: Rut! Noemi! Mirjam!
Trebaš ih kititi kad ležiš pored neznanke.
Trebaš ih kititi sa oblačnom kosom neznanke.
Trebaš Rut, Mirjam i Neomi reći:
Gledajte,  ja spavam s njom!
Trebaš neznanku pored sebe okititi.
Trebaš je okititi sa bolom za Rut, za Mirjam, za Noemi.
Trebaš reći neznanki:
Vidi, ja spavah s njima.

*Celanova pjesma za Ingeborg Bachmann, u prijevodu Samire Begman Karabeg

Književnik Marko Tomaš odlučio se za francuskog pjesnika Blaisea Cendrarsa

''Ima ta jedna knjiga, izbor pjesama Blaisea Cendrarsa u prijevodu Tomice Bajsića, koju uvijek vučem sa sobom. Pjesme su o putovanjima, o tom vječnom ljudskom nemiru, drhtavici. Pjesme o putovanjima su nužno i pjesme o odlasku. Oko toga je li povratak kao takav moguć još nisam sklopio dogovor sa samim sobom. Jednu sam stvar u životu shvatio - rezultanta svih ljubavnih i ljubavničkih stremljenja trebala bi biti sloboda. Zato ponekad u ime ljubavi čovjek mora otići. Ali što bih ja blebetao o tomu kada je Cendrars  napisao, po meni, vjerojatno jednu od najljepših ljubavnih pjesama o nužnosti odlaska kao prave izjave ljubavi'', kaže Tomaš za Bljesak.info.

 TI SI PUNO LJEPŠA I OD NEBA I OD MORA | Blaise Cendrars

Kada voliš treba otići
Ostaviti ženu ostaviti dijete
Ostaviti prijatelja ostaviti prijateljicu
Ostaviti ljubavnicu ostaviti ljubavnika
Kada voliš treba otići

Svijet je pun crnaca i crnkinja
Žena i muškaraca muškaraca i žena
Pogledaj sve te fine dućane
Ovaj fijaker tog čovjeka tu ženu taj fijaker
I svu tu prekrasnu robu koja se prodaje

Postoji zrak postoji vjetar
Planine voda nebo zemlja
Djeca životinje
Biljke i kameni ugljen

Nauči prodati kupiti i preprodati
Davati uzimati davati uzimati
Kada voliš treba znati
Kako pjevati trčati jesti i piti
Fućkati
I treba znati raditi

Kada voliš treba otići
Nemoj se smijati kroz suze
Nemoj tražiti zaklon u njenim njedrima
Udahni hodaj iziđi idi 

Dok se kupam gledam
Vidim usta koja poznajem
Ruku i nogu i to oko
Dok se kupam gledam

Cijeli svijet je uvijek tu
Život pun čuda
Izlazim iz ljekarne
Baš sam sišao s vage
Težim uobičajenih 80 kilograma
Volim te

Književnik i kolumnist portala Bljesak.info, Josip Mlakić, kaže kako je teško u današnje vrijeme odvojiti ljubavnu liriku od njenih "uglazbljenih" varijanti.

''Sve je to nekako sraslo jedno u drugo. Tekst, zabetoniran glazbom, je u prednosti, jer dobiva nova značenja i nadgradnju. Međutim, postoji jedan pjesnik koji je na neponovljiv način to dvoje povezao, čije stihovi podjednako dobro zvuče bez obzira stoje li sami za sebe ili su uronjeni u glazbu. Radi se o Arsenu Dediću, i on je moj definitivni izbor. Odabrati najbolju Arsenovu ljubavnu pjesmu je gotovo nemoguća misija. Stoga ću navesti četiri, meni najdraže Arsenove pjesme:
Moderato cantabile, Kuća pored mora, Vlakom prema jugu, Djevojka iz moga kraja…'', kaže Mlakić.

Novinar i pisac Berislav Jurič odabrao je pjesmu Antuna Branka Šimića ''Kada sam s tobom, životinja sam…''.

''Pjesma je to koja možda zvuči sirovo, ali je jedan od najsnažnijih stihova koji opisuju jakost i glad ljubavi. Šimić je napisao čak šest verzija ove pjesme, ali kroz svaku se provlači 'zvjerstvo' čovjeka koji zna voljeti poput životinje, jako čak i onda kad je, kao Šimić, nejak i na izmaku života'', navodi Jurič.

KADA SAM S TOBOM, ŽIVOTINJA SAM… | A.B. Šimić

Kad sam s tobom, životinja sam
i dan mi se u suton gasi
i udišem te u se: ti si divlji miris
Sva sunca ovog svijeta izgoriše u te

Kada sam s tobom, životinja sav sam
shrvan sam i nijem sam, usne žudno ćute
Sav budem tijelo što se tvojim tijelom svija

Još i u nemoći žudnje žele
da s tvoje kože i iz tvoje kose piju
i posljednji dah mora, ljeta, voćaka što zriju

Još i u nemoći te nezasitne žudnje žele
i s puti kože kose piju
i zdanji miris mora, ljeta, voćaka što zriju