Kako prezentirati malo hercegovačko mjesto koje nije ni selo ni gradska četvrt?

Monografsko djelo “Rodoč za sjećanje”, autorskoga dvojca Davora Šaravanje i Tibora Vrančića predstavjeno je večeras u športskoj dvorani Osnovne škole Bartol Kašić autorskog dvojca Davora Šaravanja i Tibora Vrančića.

 

Ovo djelo sveobuhvatan je prikaz mjesta Rodoča i Rodočana od njihovih početaka u povijesti do današnjih dana. Stoga je pred autorima bio poprilično kompleksan zadatak koji je, samim time, nametnuo i niz pitanja.

 

Kako prezentirati jedno malo hercegovačko mjesto koje nije ni tipično selo ni prava gradska četvrt?

 

 

Rješenju ovoga pitanja autori su pristupili pričanjem priče koja nenametljivo i lepršavo teče iz perspektive malog čovjeka te se razvija u svojevrstan povijesno-dokumetaristički kolaž s mnoštvom zanimljivih crtica iz svakodnenog života. Ta svakodnevica u Rodoču posebna je i vrlo specifična, s obzirom na činjenicu da je ovaj prostor južne mostarske kotline obilježen začetcima prve industrijalizacije u Hercegovini (izgradnja željezničke pruge, početak organizirane proizvodnje vina te duhana i duhanskih proizvoda, izgradnja vojnog uzletišta i ostalih vojnih objekata...).

 

Autori ne ostaju samo na pučkim predajama i kazivanjima pojedinaca, nego donose i mnoštvo dokumenata, konzultiraju veći broj objavljenih izvora, kao i arhivske građe kojom potkrjepljuju određene događaje i činjenice.

 

Knjiga je sastavljena od 12 poglavlja na 360 stranica u kojima se detaljno pripovijeda o počecima naseljavanja ovoga kraja od Ilira, Rimskog Carstva, preko Osmanskog doba, Austro-ugarske administracije, obrađuju se Prvi i Drugi svjetski rat, doba socijalizma, i tako sve do današnjih dana.

 

Poseban naglasak stavljen je na stanovništvo, njegov sastav kroz povijest, starosjedilačka prezimena, žitelje koji su pronijeli slavu mjestašca, nestale u ratovima, kulturu i sport te običaje ovoga kraja.

 

Detaljno je obrađena rijetka industrija u Rodoču, kao i njegova poznata poljoprivreda.

 

I baš kako su autori u uvodu napisali, kada jedno malo mjesto dobije svoju monografiju da je to pravo povijesno blago, čovjek mora sebi priznati da je taj događaj veliki trenutak za mjesto i mještane koji su zasluženo dobili takvo štivo o sebi. Kao i uvijek, za nastanak ovakve knjige, prvenstveno treba odati priznanje ogromnoj dozi entuzijazma, predanosti, vrijednom radu i ogromnom žrtvovanju stvaralaca.