Jack London, književnik koji nam je približio američku divljinu

Jedan od najčitanijih američkih književnika svih vremena, Jack London, umro je na današnji dan prije 105 godina, 22. studenog 1916. u Glen Ellenu.

Rođen je kao John Griffith 12. siječnja 1876. u San Franciscu, a tijekom 1890-ih bio e krijumčar oštriga, skitnica, tvornički radnik, mornar, tragač za zlatom na Aljaski.

Od 1898. posvetio se pisanju (18 romana, više od 150 novela, 7 knjiga putopisa i eseja), a bio je i dopisnik New York Journala iz Rusko-japanskog rata (1904–05).

Prihvaćajući ideje F. Nietzschea, H. Spencera i Ch. Darwina, istaknuo se romanima u kojima opisuje elementarnu borbu za opstanak – Zov divljine (The Call of the Wild, 1903), o psu koji postaje vođom vučjega čopora, i Bijeli očnjak (White Fang, 1906), o pripitomljavanju divljega psa.

Radnja im se događa na Aljaski, kamo je smjestio i radnje više novela i romana, npr. Kći snijega (A Daughter of the Snows, 1902), Zlato (Burning Daylight, 1910).

Zaokupljenost prikazom nietzscheovskoga nadčovjeka do vrhunca je doveo u Morskome vuku (The Sea-Wolf, 1904) likom okrutna kapetana, simbolom iskonskoga zla.

Izdvajaju se i autobiografski romani Martin Eden (1909), o sudbini samoukoga pisca, i John Barleycorn (1913), o borbi s alkoholizmom, potom djela kojima iskazuje socijalističke ideje – Ljudi s dna (The People of the Abyss, 1903), o londonskim siromasima, vizija totalitarizma i revolucije Željezna peta (The Iron Heel, 1908) i Mjesečeva dolina (The Valley of the Moon, 1913).

Također se ističu i djela s radnjom na pacifičkim otocima – zbirke novela Priče s Južnog mora (South Sea Tales, 1911), Prema Makaloi (On the Makaloa Mat, 1919) te romani Jerry otočanin (Jerry of the Islands, 1917) i Michael, Jerryjev brat (Michael, Brother of Jerry, 1917).

Najuspjelija mu se ostvarenja odlikuju strukturno napetom dihotomijom optimističnoga kulta volje i pesimističnih uvida konkretiziranih opisima nasilja, okrutnosti i fizičke patnje. Jedan je od najčitanijih i najprevođenijih američkih pisaca prve polovine XX. stoljeća; osobito veliku popularnost uživao je u nekadašnjem SSSR-u.

Posljednje godine svog života Jack London je bio u najdubljoj kreativnoj krizi. Svojedobno je postao toliko očajan da se počeo umivati alkoholom. Depresija i alkohol uzrokovali su u njega razvoj uremije (bubrežne bolesti). Umro je od predoziranja morfijom. Bilo mu je samo četrdeset godina. Mnogi su skloni vjerovati da je pisac namjerno uzeo prekomjernu količinu droge, jer više nije imao snage boriti se za život.