Informatičarka i književnica - Upoznajte Bugojankau s austrijskom adresom

Da ljubav prema tehničkim znanostima, s jedne, te umjetnosti i književnosti, s druge strane, mogu zajedno potvrdilo se u životu Bugojanke Aleksandre Kalischek rođene Zubić, koja od 1993. živi i radi u Lincu.

U razgovoru za Fenu kaže da je, nakon školovanja u bugojanskoj gimnaziji i kasnije na fakultetima u Sarajevu i Beogradu ostala vjerna informatici kojom se danas profesionalno bavi, ali da nikada nije odustala od želje da iskaže kreativnost, neke svoje ideje i vizije.

Stoga je, dodaje, s velikim interesom i očekivanjima početkom 1996. prihvatila poslovni poziv kompanije "Tilt up" iz Gornje Austrije, koja se bavila uglavnom snimanjem reklama.

''Uspjeli smo napraviti i nekoliko dokumentarnih filmova, između ostalih film "Sana" o izbjeglicama u Austriji, u kojem sam igrala glavnu ulogu, ustvari sebe. Inače, kompanija je više puta nagrađivana na festivalima u Njujorku, Bratislavi, na Zlatiboru...'', kazala je.

Ističe kako je tijekom tog iskustva na filmu shvatila da je od svega najviše zanima sama priča i način stvaranja scenarija, te da nije sigurna kako bi se stvari odvijale za nju da firma u kojoj je bila angažirana nije prestala s radom 2006.

A onda se, sasvim spontano, počela baviti literaturom i pisanjem. Rezultat su tri objavljene knjige koje su dobile sve pohvale kritičara i ljubitelja pisane riječi u Austriji i Bosni i Hercegovini.

Njena prva knjiga "Ni koraka nazad" izašla je iz štampe 2013. u izdanju Izdavačke kuće "Alma" iz Beograda.

''Tema je želja za promjenom u svijetu, u Europi. Radnja se dešava u Grčkoj, a povezana je s jednim ljubavnim parom, odnosno ženom čije je porijeklo iz Bosne i koja je preživjela sve strahote rata. I dok se, nakon više od dvadeset godina, pokušava prilagoditi Zapadu koji je okrutan i bez sažaljenja, u centru demonstracija i daleko od rodne grude, glavna junakinja u knjizi Ena ili Jelena postaje ono što je stvarno bila'', ranjiva žena s teškim iskustvom, koja zna uzvratiti udarac. To je poenta priče'', ističe.

U drugoj knjizi "Ljepota tame" ova poznata spisateljica odlučila se baviti pitanjem invaliditeta a osnovna namjera joj je bila, kaže, da osobe s invaliditetom predstavi kao ravne svim drugim ljudima.

''Željela sam pokazati da oni mogu voditi samostalan život, da ne traže samilost i da čak mogu pomoći drugima. U glavnim ulogama su čovjek koji je slijep i djevojka iz Ukrajine koja ulazi u svijet prostitucije zbog nemogućnosti da se snađe u novom okruženju. Njihov odnos je jedno veliko prijateljstvo koje se razvija između Hermana koji ne može da vidi i Tanje koja, nažalost, vidi samo ružne stvari'', pojasnila je.

Ženi je, naglašava, pripala glavna uloga i u njenoj trećoj knjizi "Selena", za koju kaže da predstavlja "povratak korijenima i povratak sebi".

''Selena kreće bez ikakvog plana iz mjesta u kojem živi prema mjestu u kojem je rođena. Knjiga govori o tome što sve doživljava na tome putu, koje tajne doznaje i koje ljude susreće. Bez obzira na teškoće tema, mislim da su sve moje knjige optimistične i da uvijek ima neki kraj koji ostavlja mogućnost borbe i pozitivnog mišljenja'', zaključila je.

Na kraju priznaje kako joj trenutno dosta vremena oduzima posao oko prijevoda njene druge knjige na njemački jezik, nakon što je isto uradila s prvom.

''Pokušavam da moje knjige što više budu zastupljene na njemačkom govornom području, pošto tamo živim. Djelomično sam u tome uspjela, samim tim što sam 2018. u Beču dobila nagradu "Exil" koja se dodjeljuje piscima čiji maternji jezik nije njemački, a pišu na njemačkom jeziku'', kazala je.

Nada se da će u budućnosti napisati nove knjige i da će joj se ukazati prilika da, možda, nekad postane vlasnica vlastite knjižare i još ozbiljnije se počne baviti književnošću koju je neizmjerno zavoljela.

''Sretna sam jer se moje knjige čitaju u čitavom svijetu, u Kanadi, Australiji, Njemačkoj...To i promocije koje su dosta posjećene daju mi krila da nastavim pisati'', poručila je Aleksandra Kalischek.