Erich Fromm – filozof čija je misao obilježila 20. stoljeće

Na današnji dan prije 125 godina, 23. ožujka 1900. rođen je Erich Fromm, američki psihoanalitičar i mislilac njemačkoga podrijetla.

Fromm je rođen u u Frankfurtu na Majni, a počeo studirati 1918. na Sveučilištu u Frankfurtu. Tijekom ljetnog semestra 1919. Fromm je studirao na Hajdelberškom sveučilištu, gdje je promijenio smjer studija s prava na sociologiju kod Alfreda Webera (brat Maxa Webera), Karla Jaspersa i Heinricha Rickerta.

Fromm je postao doktorom filozofije (Ph.D.) 1922., a završio je svoju izobrazbu u psihoanalitici 1930. na Psihoanalitičkom Institutu u Berlinu. Iste godine je otvorio kliniku i pridružio se Institutu za socijalna istraživanja u Frankfurtu.

Istaknuti je pripadnik prve generacije Frankfurtske škole, po dolasku nacista na vlast emigrirao 1934. u SAD; od 1958. profesor na više sveučilišta. Spojem Freudova i Marxova nauka te "humanističkih religija" (re)konstruira ljudsku prirodu, analizira aktualno stanje čovjeka i prosuđuje smisao njegove egzistencije.

Početkom 1930-ih pokazuje prevlast društva nad pojedincem putem obitelji, koju određuje kao "psihičku agenturu društva". Iz te temeljne postavke, nadopunjene kovanicom "društveni karakter" u knjizi Bijeg od slobode (Escape from Freedom, 1941), izvedeno je cijelo njegovo djelo.

Shvaćajući produktivnost, slično kasnofreudovskom erosu, kao ono što unapređuje život, razlikuje produktivnu i neproduktivnu orijentaciju karaktera.

Egzistentne nužnosti nametnule su prevlast neproduktivne orijentacije primalačkog, izrabljivačkog, zgrtačkog i tržišnog (Čovjek za sebe – Man for Himself, 1947) a poslije nekrofilnog (Čovjekovo srce – The Heart of Man, 1964), destruktivnog (Anatomija ljudske destruktivnosti – The Anatomy of Human Destructiveness, 1973) i imalačkog (Imati ili biti? – To Have or to Be?, 1976) tipa društvenoga karaktera.

Frommova teorijska istraživanja usmjerena su pronalaženju društvenih uvjeta da produktivnost, koncentrirana u ljubavi (Umijeće ljubavi – The Art of Loving, 1956), napose ljubavi prema životu (biofiliji), postane prevladavajućom orijentacijom karaktera.

Kada se Fromm preselio u Mexico City 1950., postao je profesorom na UNAM (Universidad Nacional Autónoma de Mexico) i osnovao psihoanalitički odjel u medicinskoj školi. Poučavao je na UNAM-u do mirovine 1965.

U međuvremenu je podučavao kao profesor psihologiju na državnom sveučilištu Michigana od 1957. do 1961., a kao pomoćni profesor psihologije na odjelu Umjetnosti i znanosti njujorškog sveučilišta poslije 1962. godine.

Fromm se preselio u Muralto, Švicarska, 1974. i umro u svom domu 1980., pet dana prije svog osamdesetog rođendana. Cijelo vrijeme je imao svoju kliniku i izdavao seriju knjiga.

(Izvori: Wikipedia i Hrvatska enciklopedija)