Duvno možda krije broj stanovnika, ali ove brojeve ne može skriti

I tko nije pročitao slova u životu, nakon posjete knjižnici u sklopu Franjevačkog samostana u Tomislavgradu u kojem će vas dočekati predivni domaćin, knjižničar Vinko Šarac, poželjet će zaviriti u bar dio od mora slova koja su skrivena u policama.

''Ovo je čudo'', kaže nam Šarac, a mi ćemo se složiti jer je malo knjižnica poput ove koja sadrži toliko naslova poredanih u suvremenim policama kakvih se ne bi postidjele ni velike knjižnice velikih gradova koji se hvale brojevima i kojih se ne stide.

43.000 knjiga i još ih čeka police

A ne stidi se ni ova knjižnica svojih brojeva. Na policama gdje može stati oko 100 tisuća knjiga, katalogiziranih je 43.000 knjiga, a još preko 20.000 knjiga čeka da dođu na red za katalogizaciju.

''Ima tu posla jedno desetak godina, a uzmite u obzir i da stalno dolaze neke knjige'', rekao nam je Šarac s ponosom govoreći kako je još jedno čudo da malo mjesto poput Tomislavgrada bilježi 848 članova knjižnice i da su u protekloj godini čitali preko pet tisuća naslova.

A jedna od knjiga koja je ''došla'' u knjižnicu je još jedno čudo. Uvezana u drvo, ispisana rukom na kozjoj koži s predivnim ilustracijama, malo koga može ostaviti bez daha. Radi se o poklonu jednog vjernog i vrijednog čitatelja čiji je put do duvanjskih polica jako zanimljiv.

''Nedavno je došao čovjek, jedan naš čitatelj, koji nekada čita po pet knjiga tjedno, a nekada ga nema po dva mjeseca, i donio nam je knjigu na pergamentu. Bio je na vojnoj misiji u Etiopiji i došao je do knjige koja je napisana na kozjoj koži, uvezana u drvo, s ukrasima od bjelokosti, ilustrirana, i napisana na geez jeziku. To je liturgijski jezik etiopske pravoslavne crkve i on se više ne govori osim u liturgiji ali iz njega su se razvili današnji jezici Etiopije i Eritreje'', priča nam Šarac dok listamo neobične stranice.

Najmanja knjiga na svijetu

Šarac kaže kako su knjigu dobili jer je čovjek prepoznao da se u knjižnici događa nešto važno.

''To nam je najvažniji dio rada, kada ljudi prepoznaju da se nešto dobro radi'', kaže Šarac.

Ističe kako nisu znali o kakvoj s knjizi radi jer je bila na neprepoznatljivom jeziku pa su uz pomoć jedne žene u Međugorju otkrili da se radi o časoslovu etiopske pravoslavne crkve i da su se ove knjige prestale praviti 1950-ih.

Dok razgovaramo o ovoj knjizi i bogatoj ponudi u policama, u knjižnicu ulaze otac i njegova dva sina predškolske dobi. Kaže Šarac da su to redoviti gosti koji svako malo dođu da se provrte po knjižnici, da zavrte velike kotače ogromnih polica i da prelistaju neki naslov.

A ono što svaki put žele iznova vidjeti je još jedno knjižničarsko čudo, koje i nas pretvara u veliku djecu.

Riječ je o najmanjoj klasično tiskanoj knjizi na svijetu, knjizi dimenzija pet puta pet milimetara u kojoj su stranice dimenzija 3,5 sa 3,5 milimetra. Na 15-tak stranica otiskana je Gutenbergovim strojem 'Zakletva slobode' na sedam jezika: njemačkom, engleskom, francuskom, španjolskom, talijanskom, nizozemskom i švedskom.

Na policama je sve

''Tiskana je za Gutenbergov muzej u Mainzu kao suvenir. Tiskana je na malenom Gutenbergovom tiskarskom stroju. Postoje male knjige ali je ovo najmanja klasično tiskana knjiga na svijetu. Šivana je ručno i uvezana u kožu'', govori nam Šarac dok zavirujemo u knjigu.

Knjižnica je za javnost otvorena prije sedam godina, a svojevrsna priprema trajala je čitavo desetljeće.

Šarac kaže da, tko voli knjige, uvijek ima isti problem a to je da vam uvijek fali prostora zbog čega su nabavljene velike hodajuće police u koje može stati oko 100 tisuća knjiga.

Kao franjevačka knjižnica, prvenstveno nude knjige religijske tematike, ali oni koji traže neke druge naslove, neće otići praznih ruku jer se na policama nalazi sve - od književnosti, filozofije, sociologije, povijesti, umjetnosti pa nije rijedak slučaj da za u potrazi za knjigama u knjižnicu dođu i studenti iz Splita i Mostara jer, manje-više sve što se nudi u knjižnicama u Zagrebu i Splitu može se naći i ovdje. Knjižnica onima koji se bave znanstvenim radom može ponuditi i ogromnu arhivu časopisa, magazina i novina koji se čuvaju u arhivskom dijelu u podrumu. Možda bi se neki iznenadili, ali na policama su i knjige koje možda neki ne vide blizu neke crkve a kamoli u crkvenim policama.

Ludi za psihologijom

''Čita se sve, od fantastike do norveških krimića, od najnovijih nobelovaca do američkih ljubavnih romana, povijesti, prirodnih znanosti'', kaže nam knjižničar koji s oduševljenjem priča o knjigama i s ponosom o tome kako Tomislavgrad i duvanjski kraj otkrivaju da su veliki čitatelji.

Jedan od najčešće posuđenih naslova je knjiga Michaela O'Briena ''Otok svijeta'', zbog kojeg je knjižnica ''prekršila'' pravilo da mora imati tri primjerka svake knjige. Zbog velikog zanimanja O'Brienova knjiga je dostupna u pet primjeraka i većinom ih je svih pet na čitanju. Šarac kaže da, osim što je O'Brien genijalan pisac, ljude privlači tematika romana budući da ''jedan stranac opisuje priču koja je nama bliska i što se tiče mentaliteta ali i same geografije'' jer se govori o čovjeku koji je iz Roškog Polja kraj Tomislavgrada.

Šarac ističe i kako su jako ponosni na to da veliko zanimanje čitatelja izazivaju police s knjigama iz psihologije.

''Imamo dvije različite police s knjigama iz psihologije. Jedna je 'normalna' psihologija gdje su klasici i u njoj se dogodila i popularna psihologija.  Na drugoj polici su fakultetski udžbenici i ne možete vjerovati koliko to ljudi čitaju. U nas je znanstvena psihologija popularnija od popularne psihologije. Jedna od najčitanijih je 'Dječja razvojna psihologija' Laure Berk. To je poglomazna knjiga, bukvalno fakultetska knjiga i za nju imamo red'', govori nam Šarac.

Ovo je čudo

Knjižnica se opskrbljuje knjigama kupovinom ali i donacijama pa nije rijetkost da građani donesu i po nekoliko paketa knjiga za koje vjeruju da je korisnije da su dostupne u knjižnici nego skrivene u nekom domu.

''Poanta knjižare je da je živa. Ovo nije samo arhivčina u koju trpamo stvari nego tu stvarno ljudi dolaze'', kaže nam Šarac i govori kako je možda neobično da imaju skupinu srednjoškolaca koji ''prazne'' sate ili bjegove s nastave provode u knjižnici.

Kroz knjižnicu je u prvih šest mjeseci ove godine prošlo preko četiri tisuće posjetitelja. Među njima su brojni i turisti i ne dolaze samo ''naši stranci'' nego tu ima i ''pravih'' stranaca koje put nanese u franjevačku knjižnicu i muzej.

Malo je vremena da se zaviri u sve police ove knjižnice jer svaka od njih nudi nešto pored čega se mora zastati, prelistati i prokomentirati. Od najmanje knjige na svijetu, djela na koja možete naletjeti samo ovdje, do rukom prepisane Biblije i starih crkvenih knjiga i misala.

Duvanjski kraj je, i govore i šute, sve prazniji, ali je čudo, kako to naš domaćin više puta reče, da tako jedan mali kraj toliko čita i da se hvataju redovi za knjige.

''Ovo je čudo'', kaže nam domaćin. ''Ovo je čudo'', reći ćemo i mi.