Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Obilježava se 39. godina od smrti pjesnika, književnika, diplomata i nobelovca Ive Andrića. ''Na Drini ćuprija'', ''Travnička hronika'', ''Prokleta Avlija'', ''Gospođica'', samo su neka od djela koja su ''izašla iz pera'' ovog nobelovca.
Za svoja djela dobio je mnoga priznanja, osim Nobelove nagrade 1961., dobio je počasne doktorate na sveučilištima u Sarajevu, Beogradu i Krakovu, odlikovanja poput zapovjedničkog križa Obnovljene Poljske i Velikog časnika Legije časti.
Također, dobio je Zlatnu plaketu grada Kruševca 1971., te Zlatnu plaketu grada Mostara 1973. Mostarci su ovom književniku, također, odali počast smjestivši njegov kip u Park nobelovaca koji je otvoren prije par godina.
"Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svetlost. To znam iz iskustva. Svetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sećanja na Mostar.
Uvek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što se prozima sve u njemu, neka naročita svetlost, izuzetna po jacini i kakvoći.
Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i devojaka u pred večernjoj šetnji.
Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi Radobolje.
Po njoj je Neretva najsvetlija naša reka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličini. Po toj svetlosti ja se najbolje sjećam Mostara", napisao je to Ivo Andrić o Mostaru.
Iako je prošlo 39. godina od smrti ovog književnika, njegove mudrosti i danas se uvelike citiraju, što u stvarnom životu, što na društvenim mrežama. Mi smo za vas izdvojili neke najljepše njegove citate.
"Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo."
''Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!''
''Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje''.
''U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podijeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena, to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo mi željeli da su. Kad žene pate zbog nas, to je uvijek stoga što smo ovakvi kakvi jesmo. Ali, što je glavno, patimo svi i mučimo se često, dugo, svirepo i besmisleno.''
''Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.''
''Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati''.
''Naš čovjek ne ume da se lako i pravovremeno zaustavi ni pri usponu ni pri padu''.
''Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno preživljena nesreća''.
"Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna."
"Svi pravi životi su lijepi i teški."
"Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta."
"Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo."
