Danas je Svjetski dan poezije
Danas je Svjetski dan poezije. Prvi put je američka pjesnikinja Tesa Webb pokrenula inicijativu za uspostavljanje praznika još sredinom 20. stoljeća. Ona je predložila obilježavanje Međunarodnog dana poezije 15. listopada, u čast datuma rođenja slavnog pjesnika i filozofa Vergilija. Proslave su bile neslužbene, a datum njihovog održavanja ni na koji način nije fiksiran u kalendaru nezaboravnih dana.
Tek 15. studenog 1999. UNESCO je na 30. konferenciji usvojio rezoluciju o uspostavljanju međunarodnog dana, koji je trebao ''udahnuti drugi život'' svjetskom pjesničkom pokretu. Prvi put praznik je proslavljen 21. ožujka 2000. godine u Parizu, gdje se nalazi sjedište UNESCO-a.
Datum – 21. ožujak, dan proljećne ravnodnevice na sjevernoj hemisferi, izabran je kao simbol obnove prirode i kreativne prirode ljudski duh. Glavni cilj Međunarodnog dana poezije bio je da se ukaže na veliki značaj koji književnost ima u kulturnom životu modernog društva.
Sve do renesanse, pjesnička forma je bila poštovana u Europi kao jedan od glavnih uvjeta ljepote i bila je praktično jedino sredstvo za pretvaranje riječi u umjetnost. U svim vremenima ljudi su voljeli pjesnike i vjerovali im. Uostalom, poeziju stvaraju osjećaji, emocije, mašta pjesnika.
Stari Grci su pod poezijom podrazumevali ljudski govor, u svim njegovim manifestacijama. To je i proza, i kazališna recitacija, i nadahnuti govor i filozofski spor i, naravno, poezija. Danas se poezija čini kao nešto lijepo, neobično, a zapravo i jeste. Samo oni koji znaju vidjeti uzvišeno izvan uobičajenog, mogu uroniti u imaginarni svijet, imaju suptilnu mentalnu organizaciju i dubinu osjećaja sposobni su za pisanje poezije.
