Crnogorci iz lektire izbacili Šantića, Zmaja i Desanku Maksimović
Crnogorska školska lektira pretrpjela još jednu izmjenu i još jedno, čini se, distanciranje od svega što je srpsko, pa makar to bila i književnost koja ovakvu vrstu ograda ne bi trebala poznavati. Nažalost, ovo nije nikakva novina bar kada je riječ o Crnoj Gori koja u oblasti prosvjete godinama unazad pokušava potisnuti srpski identitet u svim oblastima života, piše Blic.rs.
Tako je svojevremeno došlo do izbacivanja srpskog jezika najprije iz Ustava, a zatim i do njegovog protjerivanja iz škola, pa ubacivanja u pismo novih glasova koja ne služe ničemu, tako da je ovo samo “logičan” nastavak onoga što crnogorske vlasti rade godinama.
Zahvaljujući tome, djeca u crnogorskim školama neće znati pjesme ni priče na kojima su odrastali ne samo njihovi roditelji, već generacije u čitavom okruženju, pa neće čuti za čuvenu Zmajevu pjesmu “Al je lep ovaj svet”, “Krvavu bajku” Desanke Maksimović, Šantićevo “O klasje moje”...
S druge strane, u crnogorsku lektiru ušla djela ovih autora: Sunčana Škrinjarić, Kemal Coco, Šimo Ešić, Vojislav Vulanović, Branko Banjević, Dragana Kršenković, Šukrija Pandžo, Blaga Žurić, Kemal Musić, Hasnija Muratagić-Tuna, Safet Hadrović, Ibrahim Hadžić, Azem Zaimović, Nazmi Rahmani, Zuvdija Hodžić, Fehim Kajević.
"Dosta neobičnih imena na spisku", kaže za “Blic” pjesnik, književni kritičar, esejista i izdavač Gojko Božović, koji navodi kako je jedino Ibrahim Hadžić veoma dobar pjesnik čija djela sasvim zasluženo treba da se nađu u školskim lektirama.
"Nesumnjive se reforma lektire u Crnoj Gori događa uz nekakvu političku intervenciju čiji je cilj da se postojeća drama identiteta u Crnoj Gori učini sadržajnijom, a razlike utvrde još većim. Otuda je odluka još čudnija jer nema ni književnih ni kulturnih razloga za ovakve stvari, već isključivo političkih i užih partijskih, a suština je u tome da kultura i obrazovanje moraju biti trajno isključeni iz toga", priča Božović.
Izgubit će čitatelji
Prema Božovićevu sudu, ovakvim izmjenama neće izgubiti ni Zmaj, ni Radićević ni Šantić, ali će izgubiti njihovi čitatelji i ideja čitanja, jer veliki pisci pripadaju svima.
"Knjige ne biramo po podacima iz osobnih karata njihovih autora", kaže on, i navodi kako mu nije najjasnija odluka da se iz lektire izbaci Čedo Vuković, “koji je jedan od najboljih autora knjiga za djecu s ovih prostora”.
Sredinom prošlog mjeseca crnogorski ministar prosvjete Damir Šehović pokušao je u parlamentu objasniti po kojim se kriterijima biraju lektire.
"Spisak preporučenih književnih tekstova napravljen je na osnovu sljedećih kriterija: adekvatnost tekstova, estetska vrijednost književnog djela, primjerenost djela uzrastu učenika, odnos tradicionalnih i suvremenih književnih tekstova i odnos književnih djela nacionalne i svjetske književnosti", kazao je ministar.
Crnogorske prosvjetne vlasti su iz udžbenika izostavile i dobitnike Njegošove nagrade, pa osnovci više ne čitaju Mihaila Lalića, Oskara Daviča, Borislava Pekića, Dobricu Ćosića. Izbačen je i Milovan Glišić, Stevan Sremac, Janko Veselinović, Ljubomir Nenadović, a umjesto njih ubačeni su Andrej Nikolaidis, Jevrem Brković, Husein Bašić, Avdo Međedović, Esad Mekuli, Musa Ćazim Ćatić.... Pored ovog, spiska novih autora, u crnogorskoj lektiri đaci čitaju i Gospodara prstenova i Harryja Pottera.
"Mnogo veći problem od toga što su ubacili nepoznate pisce je što su izbacili Svetog Savu, Vuka Karadžića i što su preoblikovali Njegoša. U zadnjih šest godina se u obrazovanju Crne Gore sustavno prave udžbenici koji na sve načine potiskuju srpski identitet. To je veći problem od tog da su ubacili nekakve pisce kao što su Kemal Coca, Sunčana Škrinjarić, Šimo Ešić, za koje ni uža rodbina ne zna tko su", kaže Veselin Matović, profesor srpskog jezika iz Nikšića.
Njegoš sveden na muzejski oblik
Nevjerojatno je da su neki nepoznati, lokalni pisci zamijenili velikane kao što su Aleksa Šantić, Đura Jakšić, Jovan Jovanović Zmaj i drugih čak četrdeset znamenitih srpskih pisaca, govori profesor Matović.
„Isključeno je sve što ne prati taj koncept “crnogorstva”, i napravljena ozbiljna manipulacija sa svim srpskim velikim imenima“, navodi Matović, koji objašnjava kako čuveni crnogorski pjesnik Petar Petrović Njegoš nije isključen iz lektire, “ali su ga toliko sasjekli da je izgubio identitet i ono najvažnije od njega je sada samo za muzejske vitrine gdje se ne može čitati”.
"Vi ne možete nigdje pronaći kome je posvećen “Gorski vijenac”, kaže on.
Da politička pozadina stoji iza posljednjih izmjena crnogorske lektire smatra i profesorica srpskog jezika iz Beograda Gordana Savović, koja kaže da je ovo samo “dio histerične potrebe da se odreknu svega srpskog”.
"Djecu treba učiti da imaju širinu, i to bih uvijek podržala, ali tu potrebu da se utemelji nešto što ne postoji, ne razumijem. Jasno je da iza svih tih promjena i na jezičkom i na kulturološkom planu stoji državna politika. Nažalost, to je protivno svemu onome što mladi naraštaji žele, a to je miroljubiva politika kojoj većina nas, i tamo i ovdje teži", priča ona.
Pošto je malo tko za njih čuo, u potragu za podacima o “novim crnogorskim autorima” valjalo bi uključiti internet gdje se, između ostalog, može pročitati da je Kemal Coco bio je bosanskohercegovački novinar i književnik koji je osvojio nekoliko nagrada i napisao više od 28 knjiga poezije i proze, kao i da svoju prvu knjigu “Valovi na Uni” posvetio je gradu Bihaću i reci Uni.
Prvi hrvatski dugometražni film “Čudesna šuma” iz 1989. godine, sniman je po romanu i scenariju Sunčane Škrinjarić. Riječ je o nagrađivanoj hrvatskoj pjesnikinji, književnici i novinarki.
Šimo Ešić je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik za djecu, pripovjedač, dramski pisac i novinar. Živi kao slobodni umjetnik u Njemačkoj i u Tuzli, član je udruženja književnika Njemačke i Društva hrvatskih književnika.
Hasnija Muratagić-Tuna je bosanskohercegovačka lingvistkinja i pisac, dok je Šukrija Pandžo bio bosanskohercegovački pisac za djecu i za odrasle.
