Branko Ćopić, pisac koji je znao što se događa ispod zmajevih krila

Popularni jugoslavenski književnik Branko Ćopić na današnji je dan prije 40 godina, 26. ožujka 1984. izvršio samoubojstvo skokom s mosta na Savi u Beogradu.

Branko Ćopić je rođen 1. siječnja 1915. godine u mjestu Hašani pokraj Bosanske Krupe.

Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu.

U vrijeme studiranja počeo je pisati za beogradski dnevni list Politika, gdje je objavio puno svojih priča. Nakon rata, bio je urednik Pionira, a od 1951. godine svoj život je posve podredio književnom radu.

Kao književnik, pisao je romane, pripovijetke i poeziju. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. godine. Iako je najveći dio života proveo u Beogradu, Ćopić se nikad nije odvojio od mikrokozmosa njegove rodne Bosanske Krajine.

Svoje prve pripovijetke posvetio je svom zavičaju. U njima opisuje živote običnih ljudi, baziranih na svakodnevici života u Bosni. Te priče objedinjene su u zbirkama "Pod Grmečom" i "Borci i bjegunci".

Poslije Drugog svjetskog rata njegova popularnost nezadrživo je rasla, tako da je postao najčitaniji pisac. U uspomenama njegovih suvremenika zabilježeno je da je pisao svakog dana, do podneva.

Pročitajte još

Čovjek koji nas je uvodio u književnost

Njegov prvi roman "Prolom" svjedočanstvo je piščeve vizije rata. Nakon tog romana objavio je cijeli niz književnih djela koja govore o partizanima i ratu. Pripovijetke su mu bile prožete humorom koji je obuhvatio sve, od ironije do satire.

Ipak, njegova najpoznatija djela su ona posvećena djeci i djetinjstvu. Dječje priče objedinio je u zbirke pripovijetki "U carstvu medvjeda i leptirova", "Priče ispod zmajevih krila" i "Orlovi rano lete". Jedne od njegovih najpoznatijih pjesama je Bosna.

Posljednjom zbirkom pripovijedaka "Bašta sljezove boje", za koju je dobio Njegoševu nagradu, Ćopić se predstavio se kao pisac izuzetne misaonosti i stila, ali i kao razočarani čovjek obuzet melankolijom i sumornim slutnjama, posebno u uvodu knjige u kojem piše o strepnji od "crnih konjanika" - ubojca španjolskog pjesnika Federica Garcie Lorke. 

Ostala Ćopićeva djela su: "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva" (romani), "Rosa na bajonetima", "Surova škola" i "Doživljaji Nikoletine Bursaća" (zbirke pripovijedaka). 

Jedan je od rijetkih bosanskohercegovačkih književnika koji je tijekom cijelog života bio profesionalni pisac.

Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski. Bio je član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine).

Gotovo je cijeli svoj život proveo živeći i radeći u Beogradu gdje je tragično skončao svoj život.