Alphonse Daudet, pomalo zaboravljeni utemeljitelj pripovijetke

Na današnji dan prije 185 godina, 13. svibnja 1840. rođen je u Nîmesu francuski književnik Alphonse Daudet.

Rođen je u bogatoj građanskoj obitelji, koju je međutim kroz život pratila nesreća. Nakon školovanja u Lyonu radio je kao učitelj u mjestu Alès u pokrajini Languedoc. Godine 1857. napušta učiteljevanje i odlazi u Pariz, gdje pokušava izgraditi karijeru kao novinar i pisac.

Njegova prva zbirka poezije Ljubavnici izlazi 1858. godine i ima dobar prijem. Dobiva novinarski posao u glasovitom listu Le Figaro, te postaje poznat i ugledan. Po uvjerenjima je bio konzervativac i monarhist, te mu se zamjeraju i antisemitski stavovi. Godine 1867. oženio se Julijom Allard, također spisateljicom.

S obzirom da je djetinjstvo proveo u Provansi, tamo je dobio i inspiraciju za svoja djela. Kao realist Daudet bilježi prizore iz zbilje "uživo", metodom bliskom slikanju "po prirodi".

U društvenim se romanima zanima za različite oblike suvremenoga života: Fromont mlađi i Risler stariji (Fromont jeune et Risler aîné, 1874), Nabob (Le Nabab, 1878), Kraljevi u progonstvu (Les Rois en exil, 1879), Numa Roumestan (1881).

Družio se s Gustavom Flaubertom i Émilom Zolom; međutim po slikovitosti stila, sentimentalnosti i didaktičnosti, Daudet se razlikuje od naturalističke škole, bliži je pjesnicima svakodnevice i povremeno artizmu braće Goncourt.

Ljubav prema provansalskomu zavičaju nadahnjuje njegovu ranu i najpoznatiju zbirku pripovjedaka Pisma iz mojeg mlina (Les Lettres de mon moulin, 1866) i romane, zapravo herojsko-komičku trilogiju, o Tartarinu Taraskoncu (Tartarin de Tarascon, 1872). Oni su ispunjeni južnjačkom vedrinom, pučkim temperamentom i humorom.

Pisma iz mog mlina postaju omiljene kod čitatelja. U naslovu zbirke Daudet aludira na stvarni mlin u vlasništvu svoje obitelju u gradiću Fontvieille nedaleko od Arlesa. Zbog te ga se zbirke zajedno s Mallarméom smatra utemeljiteljem pripovijetke kao cijenjene književne vrste.

Njegov roman Tatarin Taskonac (1872) antologijski je humorističko-burleskni roman francuske književnosti, i danas izuzetno čitan. Knjiga je imala i dva nastavka: Tartarin na Alpama (1885) i Port-Tarascon (1890), te ih se objavljuje pod zajedničkim naslovom Tatarinova trilogija.

Zbog tematizacije nesretna djetinjstva (Mališan – Le Petit Chose, 1868; Jack, 1876) i sklonosti prema patetici, Daudet je često svrstavan u kategoriju pisaca za mladež.

Napisao je i 17 kazališnih komada od kojih je najpoznatiji Arležanka – Arlésienne, 1872 (koju je uglazbio Georges Bizet).

Njegov je romaneskni opus do danas izgubio na važnosti i čitanosti, ali je i dalje, osobito u rodnoj Provansi, cijenjen kao autor pripovijetki.

Umro je 15. prosinca 1897. godine u Parizu.