Aleksa Šantić, poetski simbol Mostara i pjesnik za sva vremena

Navršila se 101 godina od smrti mostarskog pjesnika Alekse Šantića, umjetnika koji je postao jednim od najpoznatijih simbola grada.

Šantić je umro na današnji dan, 2. veljače 1924. godine u Mostaru od tuberkuloze.
Pjesnik je i rođen u gradu na Neretvi, 27. svibnja 1868., a najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Polazio je Trgovačku školu u Ljubljani, radio kao trgovac u Mostaru, potom se posvetio književnosti i kulturnoj djelatnosti, a bio je i urednik časopisa Zora. 

Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.

No, najveći utjecaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma - sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma).

Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje za nacionalno i socijalno ugroženim Hercegovcima. 

Napisao je i dvije uspjele jednočinke u stihu, Pod maglom (1907) i, prema motivima narodne balade, Hasanaginicu (1911).

U rodoljubnom pak pjesništvu služio se njegoševskom stiliziranom frazom u maniri devetnaestostoljetne sentencioznosti i patosa.

S njemačkoga prevodio Heinricha Heinea i Friedricha Schillera. Pjesme je skupio u više izdanja zbirke Pjesme (1891., 1901., 1908., 1918) te u zbirci Na starim ognjištima (1913).