"Umišljeni bolesnik" umro na pozornici usred predstave
Glavnu ulogu komedije u tri čina predstavlja hipohondar Argan. Stalno poziva liječnike bez razloga, a oni na njemu zarađuju.
Argan želi udati kćer Angelique za mladog liječnika Thomasa Diafoirusa iako ga ona ne voli.
Malobrojni dobronamjerni likovi pokušavaju Argana odvratiti od njegove opsjednutosti. Njegov brat i sluškinja nagovorili su ga da glumi mrtvaca kako bi otkrio tko ga voli. Na meti su zapravo bile druga supruga i kći Angelique.
Supruga je pokazala samo pohlepu za novcem, a kći pravu ljubav. Stoga joj je otac dozvolio da se uda za nekog drugog liječnika ili muškarca koji će tek postati liječnik. Zatim ga je brat nagovorio da i sam postane liječnik, a njegovo polaganje zakletve pretvara se u pravu farsu.
Smrt kao tema komedije
Zapravo je glavna tema komedije smrt, koja se pojavljuje u različitim oblicima: dok neki imaju strah od smrti, neki u njoj vide spas od života ili financijski dobitak.
Sve su te situacije uvijek prikazane kroz humor, što je teško postići, a da se ne prijeđe granica dobrog ukusa.
Ovaj slavni kazališni komad francuskog autora Molièra bio je njegovo posljednje djelo. Tijekom četvrte izvedbe Molieru je pozlilo te se srušio na pozornici. Nakon nekoliko sati je preminuo u kostimu umišljenog bolesnika.
Molière je inače rođen u Pariu 15. siječnja 1622. godine.
Rođen je u obitelji imućna kraljeva tapetara, završio je pravo, ali se odrekao pravničke karijere i postao glumac.
Radije glumac negoli pravnik
U Parizu je osnovao kazališnu družinu "Slavno kazalište" ("L'Illustre Theatre") za koju je prerađivao talijanske komedije i s kojom 12 godina lutajući obilazio provinciju.
U početku piše farse, a prve komedije su mu u stihovima. Napisao je niz komada u prozi i stihu. Predstavnik je klasicizma. Ismijavao je ondašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost plemstva i gramzivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva.
Godine 1660. preuzeo je kraljevsko kazalište u Parizu. Kod njega primjećujemo utjecaj učene komedije (commedia erudita) i komedije umijeća (commedia dell'arte), te utjecaj antičkih rimskih komediografa (Plaut).
Molierov opus sastoji se od tridesetak farsi, dvorskih baleta i klasičnih komedija.
Molière je bolovao od plućnog oblika tuberkuloze kojom se vjerojatno zarazio kao mladić u zatvoru (iako je taj boravak iza rešetak bio kratak).
Jedan od najpoznatijih trenutaka u njegovu životu je bio onaj zadnji koji je postao legendaran. Tijekom izvođenja svoje posljednje predstave, na pozornici je kolabirao zbog napada kašlja tijekom kojeg je iskašljavao krv (hemoptiza).
Predstava je sadržavala rakošne plesne točke uz glazbu skladatelja Marc-Antoine Charpentier koja se ironično zvala "Le Malade imaginaire" ("Umišljeni bolesnik").
Molière je inzistirao da završi nastup. Nakon nastupa ponovno je kolabirao nakon ponovnog krvarenja, te je odveden kući, gdje je preminuo nekoliko sati kasnije bez primanja bolesničkog pomazanja, jer dva svećenika su ga odbila, dok je treći došao prekasno.
Praznovjerje kako zelena boja glumcima donosi lošu sreću potječe od njegova zadnjeg nastupa, za vrijeme kojeg je nosio zelenu odjeću.
Po francuskim zakonima toga vremena glumcima nije bilo dopušteno da budu pokopani na svetom tlu groblja. Ipak je Molièreova udovica Armande zamolila kralja da njenom suprugu omogući uobičajen pogreb.
Kralj se složio te je Molièreovo tijelo pokopano u dijelu groblja namijenjenom za nekrštenu dojenčad.
Godine 1792. njegovi ostaci su preneseni u muzej, a 1817. je pokopan na groblju "Père Lachaise" u Parizu, u blizni groba La Fontainea.
