Nobelovac Samuel Beckett, jedan je od najvećih književnika 20. stoljeća, rođen je na današnji dan prije 120 godina, 13. travnja 1906. u Dublinu.
Studirao je engleski, francuski i talijanski jezik. Neko vrijeme radio je kao učitelj, ali je većinu života proveo u Parizu. Bio je veliki prijatelj Jamesa Joycea i njegov osobni tajnik. Mnoga djela napisao je na francuskome jeziku. Naime, od 1938. godine živio je u Parizu te nakon rata počinje i pisati na francuskom.
Svoje najslavnije romane napisao je krajem 1940-ih i početkom 1950-ih. To su Molloy, Malone umire i Bezimeni. Beckett je odlično znao prikazati besmisao i besciljnost života, kao u najvećoj uspješnici – drami U očekivanju Godota – objavljenoj 1952. godine.
Kritičar Vivian Mercier opisao je ovo djelo glasovitim riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma.
Drama je nastala između listopada 1948. i siječnja 1949., objavljena je 1952., a premijerno izvedena 1953. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.
Samuel Barclay Beckett daje vrlo pesimističan prikaz svijeta u kojem vlada apsurd. Becket se stoga smatra jednim od najvažnijih predstavnika teatra apsurda. Za njega je život samo igra na koju ljudi nemaju puno utjecaja.
Njegovi su likovi gotovo groteskni i ograničeni, a njihovi životi besmisleni. Unatoč tome situacije u kojima se nađu takvi likovi prožete su humorom. Njegova djela odmah su doživjela velik uspjeh. Vjerojatno su se mnogi čitatelji pronašli u likovima koje muči problem otuđenosti u modernom svijetu.
Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijeloga ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.
Godine 1969. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.