Za neke genijalni luđak, za druge ludi genij: Niccolò Paganini

Na današnji dan prije 185 godina, 27. svibnja 1840 umro je u NIci legendarni Niccolò Paganini, možda najveći violinist svih vremena.

Paganini je rođen je 27. listopada 1782. u Genovi, a učio je u djetinjstvu violinu i mandolinu u rodnome gradu, najprije kod oca, zatim kod profesionalnih violinista, a osnove skladateljske tehnike kod Francesca Gnecca.

Već u dobi od 12 godina koncertirao je u mjesnoj crkvi i u privatnim krugovima, a okušao se i u skladanju (varijacije za violinu i gitaru). Zarana je očitovao sklonost neobičnim izvođačkim efektima.

Nakon godinâ orkestralnoga muziciranja, Paganini je 1810. započeo uspješnim koncertantnim turnejama osvajati publiku, osobito virtuoznim izvedbama svojih skladbi.

Bio je toliko talentiran da su mnogi njegovi suvremenici vjerovali kako je prodao dušu vragu u zamjenu za skladateljsko nadahnuće. Sugestivno interpretiranje dodatno je pojačalo tu famu, pa je crkva zabranila da bude pokopan na posvećenom groblju.

Možda najveći violinist svih vremena (isticao se tehničkim bravurama, često koristio dvostruke trilere, pizzicate s prstima lijeve ruke uz istodobnu kantilenu gudalom, oduševljavao publiku svirajući na jednoj žici) ujedno je bio duboko problematičan čovjek.

Avanturist, lutalica i hazarder, često se izlagao nepotrebnim rizicima, prkoseći društvenim konvencijama, a katkad i zdravom razumu. Temperamentni i markantni genij kojem su se žene doslovce bacale pod noge često je ljubio tuđe supruge, pijančevao sa skitnicama i prosjacima, dobivao i gubio mala bogatstva na kocki…

Odabrali smo nekoliko zanimljivosti i anegdota iz uzbudljivog života virtuoza.

1. S nepunih dvanaest godina, koncertirao je u mjesnoj crkvi i privatnim krugovima, a legenda kaže da je jednom takvom prilikom raznježio i rasplakao suprugu imućnog muškarca iz Genove, vječno namrštenu matronu koja ni za koga nije imala lijepu riječ.

Kasnije, kao već priznat virtuoz, oduševljavao je publiku do te mjere da su dame redovito padale u nesvijest na njegovim koncertima.

2. U rječniku bi, pod pojmom "kompulzivni kockar", trebala stajati Paganinijeva slika. Jednom prilikom, u Livornu, uspio je prokockati čak i vlastitu – violinu!

Srećom, bogati mecena iz toga grada, štovatelj njegove umjetnosti, poklonio mu je predivan, basnoslovno vrijedan instrument iz radionice majstora Giuseppea Guarnerija. Na toj violini, poznatoj kao "Il cannone" (Top), svirao je sve do smrti.

3. Mnoge su Paganinijeve skladbe za života ostale neobjavljene. Maestro je, naime, smatrao kako ih je jedino on u stanju bez greške izvesti. Nije se radilo o pukoj samodopadnosti: riječ je o djelima nikad ranije viđene kompleksnosti.

4. Poslije nekog koncerta, na kojem se pravio važan svirajući na jednoj žici, kočijom se vraćao kući. Prepoznavši ga, kočijaš je uskliknuo: "Za Paganinija, 20 lira!". U čudu, skladatelj ga je pitao zašto je cijena tako visoka.

Muškarac mu je odbrusio: "Zato što sam toliko platio ulaznicu za vaš koncert, na kojem ste svirali na samo jednoj žici!". Paganini se na to nacerio: "U redu, gospodine, platit ću koliko tražite… Pod uvjetom da me kući odvezete na samo jednom kotaču!"

5. Nakon što ga je neki bijesni muž, kojeg je učinio rogonjom, prebio kao vola u kupusu, prijatelji su mu savjetovali da se smiri uz dobru, radišnu, po mogućnosti bogobojaznu suprugu. Paganini se uhvatio za glavu: "Pa vi niste normalni! Da se oženim, pa da ona besplatno sluša moje stvaranje?!"

6. Godine 1814. upoznao je siromašnu ali anđeoski lijepu djevojku po imenu Angelina Cavanni. Pristala je pobjeći s njim kad joj je obećao brak no, umjesto toga, napumpao ju je te joj pokušao napraviti pobačaj tjerajući je da popije enormnu količinu vina.

Kad mu se plan izjalovio, zbrisao je u vidu lastina repa, ostavivši siroticu samu i osramoćenu. Djevojčin otac dao ga je uhititi, a stvar je riješena plaćanjem odštete od tri tisuće lira.

7. Jedna od legendi o Paganiniju kaže da se podvrgao tajanstvenoj operaciji, pod skalpelom najpoznatijeg kirurga u Italiji, kako bi povećao fleksibilnost svojih prstiju! (Izvor: Povijest.hr)