Mističan i neukrotiv: Bio je i ostao jedan od najvirtuoznijih violinista

Iako je rođen prije 240 godina, i danas, kad se spomene violina, mnogi će spontano pomisliti na virtuoznog Paganinija.

Niccolò Paganini, talijanski violinist i skladatelj, rođen je 27. listopada 1782. u Genovi. Učio je u djetinjstvu violinu i mandolinu u rodnome gradu, najprije kod oca, zatim kod profesionalnih violinista, a osnove skladateljske tehnike kod Francesca Gnecca.

Već u dobi od 12 godina koncertirao je u mjesnoj crkvi i u privatnim krugovima, a okušao se i u skladanju (varijacije za violinu i gitaru). Zarana je očitovao sklonost neobičnim izvođačkim efektima.

Nakon godinâ orkestralnoga muziciranja, Paganini je 1810. započeo uspješnim koncertantnim turnejama osvajati publiku, osobito virtuoznim izvedbama svojih skladbi.

Nakon Austrije (1828), slijedile su turneje po Njemačkoj, Poljskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Susreti s istaknutim skladateljima i njihovim djelima rezultirali su Paganinijevim varijacijama ili parafrazama na njihove kompozicije.

Skladao je sonate i varijacije za violinu i orkestar, pet violinskih koncerata, 70-ak sonata za violinu i gitaru i druga komorna djela (dua, trija, kvarteti za gudače ili uz gitaru, sonate itd.), a poznate su i njegove skladbe za violinu solo (24 capriccia, varijacije na popularne teme i sl.).

Paganini nije utemeljio violinističku školu, niti je itko od njegovih učenika slijedio njegov interpretativni stil. Od njegovih učenika istaknuo se poljski virtuoz i skladatelj Henryk Wieniawski.

Mnoge su Paganinijeve skladbe za života ostale neobjavljene, jer je smatrao da ih samo on može izvesti. Omiljeni instrument bio mu je Guarneri del Gesù iz 1742., nazvan "Top" (Il cannone), na kojem je dao načiniti neke preinake.

Paganini je u orkestraciji unio neke posebnosti u grupi instrumenata koji su sudjelovali samo kao pojačanje u tutti-dijelovima. No ponajviše je pridonio razvoju violinističke tehnike (dvostruki flageoletti, pizzicato lijevom rukom i dr.), zahvaljujući iznimnoj vještini, specifičnu držanju violine i osobnosti tipičnoj za virtuoze XIX. st. (npr. Franz Liszt, Frédéric Chopin i dr.).

Bio je temperamentni i markantni genij kojem su se žene doslovce bacale pod noge često je ljubio tuđe supruge, pijančevao sa skitnicama i prosjacima, dobivao i gubio mala bogatstva na kocki… Zapamćeno je nekoliko zanimljivosti i anegdota iz njegova uzbudljivog života.

U rječniku bi, pod pojmom 'kompulzivni kockar', trebala stajati Paganinijeva slika. Jednom prilikom, u Livornu, uspio je prokockati čak i vlastitu – violinu! Srećom, bogati mecena iz toga grada, štovatelj njegove umjetnosti, poklonio mu je predivan, basnoslovno vrijedan instrument iz radionice majstora Giuseppea Guarnerija. Na toj violini, poznatoj kao 'Il cannone' ('Top'), svirao je sve do smrti.

Mnoge su Paganinijeve skladbe za života ostale neobjavljene. Maestro je, naime, smatrao kako ih je jedino on u stanju bez greške izvesti. Nije se radilo o pukoj samodopadnosti: riječ je o djelima nikad ranije viđene kompleksnosti.

Poslije nekog koncerta, na kojem se pravio važan svirajući na jednoj žici, kočijom se vraćao kući. Prepoznavši ga, kočijaš je uskliknuo: "Za Paganinija, 20 lira!". U čudu, skladatelj ga je pitao zašto je cijena tako visoka. Muškarac mu je odbrusio: "Zato što sam toliko platio ulaznicu za vaš koncert, na kojem ste svirali na samo jednoj žici!". Paganini se na to nacerio: "U redu, gospodine, platit ću koliko tražite… Pod uvjetom da me kući odvezete na samo jednom kotaču!"

Nakon što ga je neki bijesni muž, kojeg je učinio rogonjom, prebio kao vola u kupusu, prijatelji su mu savjetovali da se smiri uz dobru, radišnu, po mogućnosti bogobojaznu suprugu. Paganini se uhvatio za glavu: "Pa vi niste normalni! Da se oženim, pa da ona besplatno sluša moje stvaranje?!"

Jedna od legendi o Paganiniju kaže da se podvrgao tajanstvenoj operaciji, pod skalpelom najpoznatijeg kirurga u Italiji, kako bi povećao fleksibilnost svojih prstiju!

Što god od navedenog (ne) bilo istina, povijest pamti da se oponašao i njegov način sviranja, a i odijevanja, pa su bečki izlozi bili puni robe "a la Paganini". Car mu je dodijelio i titulu dvorskog virtuoza.

Znatno je utjecao na stil glazbe romantizma, a najznačajniji su njegovi violinski koncerti i 24 Capriccia za solo violinu. 1867. je otkrio drugi najmanji par tzv. prijateljskih brojeva, a to su brojevi 1184 i 1210.

Paganini je za života postao legendarna ličnost i ostao jedinstvena pojava u povijesti glazbe.

Bio je u stanju svirati tri oktave preko četiri žice, što je mnogim violinistima gotovo nemoguće danas. Ali kako i zašto je uspjevao u tome? Desetljećima su se pitali svi, a onda došli do zaključka da je imao rijetko oboljenje pod imenom Marfanov sindrom.

Ovaj sindrom podrazumijeva genetski poremećaj koji mijenja oblik vezivnog tkiva, čineći ga neubičajeno dugim i produžavajući prste koji su tanki i gipki. Naravno, to samo po sebi nije dovoljno, nužno je uporno i dosljedno vježbanje sviranja violine, u čemu je Paganini bio neumoran.

Umro je od tuberkuloze 27. svibnja 1840. godine u Nici.