Slavni skladatelj Franz Liszt bio je svojevrsno čudo od djeteta

Na današnji dan prije 215 godina, 22. listopada 1811. rođen je Franz Liszt, znameniti mađarski skladatelj, koji je ujedno bio i franjevac trećoredac. Rodio se u naselju Raiding (Rajnof) na području današnjeg Gradišća u Austriji.

Lisztov otac bio je glazbenik u službi bogatog kneza Nikole II. Esterházyja. Obitelj Esterházy bila je svojedobno najbogatija obitelj na području cijelog Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, a i jedna od najbogatijih u Europi općenito.

Franz Liszt bio je svojevrsno čudo od djeteta. Prvu poduku iz glasovira dobio je od oca sa sedam godina, a nakon dvije godine već je uspješno javno nastupio. Školovao se potom u Beču, gdje je učio glasovir kod C. Czernyja i kompoziciju kod A. Salierija.

Otišao je u Pariz 1823. i ondje, iako mu kao strancu nije bio dopušten upis na pariški Konzervatorij, započeo karijeru koncertanta, skladajući istodobno izrazito virtuozna djela za glasovir, ugl. parafraze i varijacije na teme iz opera G. Rossinija i G. Spontinija.

U Parizu se kretao u najvišim umjetničkim krugovima (V. Hugo, A. de Lamartine, H. Heine, H. Berlioz, N. Paganini, F. Chopin, G. Sand), a kneginja Marie d’Agoult odigrala je idućih deset godina važnu ulogu u njegovu privatnom životu: iz te veze rodilo se troje djece, od kojih je kći Cosima postala drugom ženom R. Wagnera.

To je bilo doba Lisztove najveće slave, kada je poduzeo velike pijanističke turneje po cijeloj Europi. U Kijevu je 1847. upoznao kneginju Caroline Sayn-Wittgenstein, s kojom je ostvario drugu važnu životnu privatnu vezu. Pod njezinim utjecajem više se bavio skladanjem, stavljajući koncertantnu karijeru u drugi plan.

Liszt je, uz F. Chopina, najveći pijanist svojega doba i vjerojatno najveći glasovirski virtuoz uopće. Njegove izvanredne pijanističke sposobnosti u mnogočem su odredile i njegov način skladanja za glasovir.

Lisztov glasovirski opus dijeli se na izvorne skladbe te na transkripcije i parafraze djela drugih autora. Obje skupine sadrže skladbe najvećih tehničkih zahtjeva, do krajnjih granica mogućnosti izvođenja na glasoviru.

Među izvornim kompozicijama za glasovir solo ističu se: Dvanaest transcendentalnih etida, Velike etide prema Paganiniju, sonata u h-molu, tri knjige ciklusa Godine hodočašća, a druga skupina skladbi sadrži, među ostalim, izrazito virtuozno pisane parafraze na motive iz opera V. Bellinija, R. Wagnera, G. Verdija i G. Rossinija, te transkripcije orkestralnih i vokalnih djela J. S. Bacha, L. van Beethovena, H. Berlioza, F. Schuberta, kao i transkripcije vlastitih skladbi.

Osim ostvarenja velike glazbene karijere, za Liszta je osobito zanimljivo da je bio franjevac trećoredac. Dapače, 1865. godine primio je tonzuru (oznaku klerika) i četiri niža crkvena reda – vratara, lektora, egzorcista i akolita. Godine 1879. proglašen je i počasnim kanonikom.

Liszt je doživio 74 godine, a umro je u Bayreuthu u Njemačkoj 31. srpnja 1886.

OPŠIRNIJE