Šaban Bajramović - Jedan od najslavnijih romskih pjevača

Na današnji dan, prije 90 godina, 16. travnja 1936. rođen je jednan od najpriznatijih romskih pjevača Šaban Bajramović. Njegova izvedba pjesme Đelem, đelem, koja je postala romskom himnom, smatra se jednom od najboljih ikad.

Proslavio se hitovima kao što su spomenuta Đelem, đelem, Opa, cupa, Geljan dade (prepjevan u Prokleta je Amerika), Rovena, Vaker, Bijele ruže i još mnogima.

Šaban Bajramović je rođen u gradu Nišu u Srbiji u vrlo siromašnoj romskoj obitelji kratko prije Drugog svjetskog rata.

Zbog krajnjeg siromaštva Bajramovićeve obitelji i kasnije smrti njegovih roditelja, mladi Šaban morao je raditi od ranog djetinjstva. Bajramović je kao dječak dobio dječju paralizu koja je na neko vrijeme prekinula njegovo školovanje. Uspio se oporaviti, ali nakon četvrtog razreda osnovne škole ipak je napustio školu.

U dobi od 18 godina osuđen je na kaznu od pet i pol godina zatvora zbog dezerterstva iz jugoslavenske vojske. Jednu godinu zatvora izdržao je na zloglasnom Golom Otoku, zatvoru u kojem su bili uglavnom smještani Titovi politički protivnici i koji je od sredine 1950-ih godina pretvoren u redoviti zatvor.

Paradoksalno je da upravo na Golom otoku Šabana Bajramovića naučio je čitati i pisati, svirati i skladati glazbu i gdje je propjevao. U zatvoru je osnovao zatvorski orkestar. Sa njima je svirao bluz, džez, meksičke i španske pjesme. Najviše su svirali pjesme od Louisa Armstronga i Franka Sinatre.

Nakon odsluženja kazne, vratio se u Niš i počeo je pjevati u kavanama. Tokom jednog nastupa zapazio ga je slovenski producent koji je pomogao Bajramoviću snimiti prvu ploču. Ubrzo nakon toga, Šaban Bajramović postao je popularan i počeo je nastupati po cijeloj Jugoslaviji i u inozemstvu.

Na poziv Indire Gandhi pjevač je nastupao u Indiji gdje je proglašen 'Kraljem romske muzike'.

Njegova izvedba pjesme Đelem đelem, koja je izabrana za romsku himnu na prvom Svjetskom kongresu Roma 1971. godine, postala je toliko dominantna da mnogi ljudi misle da je Bajramović autor ove pjesme (autor teksta i kompozicije je Žarko Jovanović, također romski glazbenik).

Tokom svoje dugogodišnje glazbene karijere (preko 40 godina) Šaban Bajramović objavio je 20 albuma i prema njegovim procjenama napisao je više od 650 pjesama. Glazbene kompozicije Šabana Bajramovića se mogu čuti u čuvenim jugoslavenskim filmovima poput "Crne mačke, beli mačor" Emira Kusturice ili "Anđela čuvara" Gorana Paskaljevića. Časopis Time svrstao ga je među 10 najvećih blues pjevača na svijetu.

Odgovarajući na pitanje o tajni uspjeha svojih pjesama Šaban Bajramović govorio je da je uvijek pjevao o životu stvarnih ljudi i o stvarima koje je svakodnevno viđao oko sebe. I Romi i neromi prepoznavali su se u njegovim pjesmama, utapajući se u njegovom dubokom i osjećajnom glasu.

Svoje pjesme Bajramović je znao testirati na djeci pjevajući ih uz gitaru. Čekao je neko vrijeme, kad je čuo da dijete pjeva pjesmu koju je maloprije svirao, Bajramović je znao da ima hit.

Šaban Bajramović imao je reputaciju čovjeka koji ne poštuje nikakva pravila. Znao je dolaziti na koncerte u zadnjoj minuti ili se ne pojavljivati uopće, odlučivši umjesto toga pjevati na romskoj svadbi. Zbog takvog nepredvidivog ponašanja zabranjen mu je nastup na nacionalnoj televiziji i najvjerojatnije je izgubio brojne mogućnosti za razvoj svoje karijere.

Ratovi u bivšoj Jugoslaviji i pojava turbofolka 1990-ih godina prekinuli su Bajramovićevu karijeru. Međutim, objavljivanje albuma A Gypsy Legend zajedno s bendom Mostar Sevdah Reunion početkom 2000-ih godina, pomoglo je Šabanu Bajramoviću vratiti na scenu pa čak i proširiti njegovu popularnost.

Cijeli život Šaban Bajramović živio je iz dana u dan ne razmišljajući o svojoj budućnosti. Njegova ogromna popularnost donijela mu je prilično novca, koji je trošio mnogo brže nego što je zarađivao. Nažalost, prilično često zarađeni novac trošio je na kockanje.

Nikad nije zaštitio svoja autorska prava, te su to često iskorištavali drugi glazbenici. Kao rezultat toga, usprkos ogromnoj popularnosti i cjeloživotnoj karijeri, Šaban Bajramović završio je život u siromaštvu.

Nekoliko mjeseci prije Šabanove smrti, kada više nije mogao nastupati, tražio je pomoć od Vlade Republike Srbije jer nije imao dovoljno novca za lijekove. Vlada je pružila Šabanu Bajramoviću financijsku pomoć te obećala mu je pomoć u obliku mirovine, ali Šaban je preminuo iste godine (8. lipnja 2008. u Nišu) nakon srčanog udara.