Robert Allen Zimmermann, poznatiji kao Bob Dylan, navršio 85 godina

Prije 85 godina, 24. svibnja 1941. u američkoj državi Minnesoti rođen je Bob Dylan (pravim imenom Robert Allen Zimmerman), slavni američki pjevač, skladatelj i pjesnik, dobitnik Nobelove nagrade.

Jedan od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960-ih godina. Prvi glazbenik koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost (2016.) - "za stvaranje novih poetskih izražaja unutar velike američke tradicije pjesama".

Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere općenito, te pjevao o ljubavi.

Najpoznatije su njegove pjesme Knockin' On Heaven's Door, Blowin' in The Wind, The Times They Are a-Changin', Like a Rolling Stone, Just Like a Woman, All Along the Watchtower, Lay Lady Lay i druge.

Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground).

Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe The Byrds) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967./1975. godine, John Wesley Harding iz 1968. godine i Nashville Skyline iz 1969. godine).

Vlasnik je prvog dvostrukog albuma u povijesti (Blonde on Blonde iz 1966. godine) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder (1969.), prvog bootlega u povijesti rock glazbe.

Svira gitaru, usnu harmoniku i glasovir. U četrdeset i pet godina umjetničkog rada objavio je 44 albuma među kojima su najzapaženiji The Freewheelin' Bob Dylan, Blonde on Blonde, Blood on the Tracks, Desire te Love and Theft i Modern Times.

Odrastao je u rudarskome gradiću Hibbingu gdje je, pod utjecajem glazbe Hanka Williamsa i Elvisa Presleyja, započeo svirati gitaru. Tijekom studija na Sveučilištu u Minnesoti (University of Minnesota) kretao se u boemskim krugovima otkrivši beat-pjesništvo i glazbu Woodyja Guthrieja, koji je na njega presudno utjecao.

U siječnju 1961., promijenivši prethodno prezime u Dylan (vjerojatno prema pjesniku Dylanu Thomasu), pristigao je u New York, gdje je zatim uspješno nastupao na folk-sceni umjetničke četvrti Greenwich Village.

Ondje ga je zapazio producent John Hammond te ga doveo u diskografsku kuću Columbia Records. Nakon nastupna albuma Bob Dylan (1962), sastavljena većinom od blues-standarda (uz dvije Dylanove autorske skladbe), gdje je podijelio kritiku načinom pjevanja u nazalnome kvazivestern timbru, objavio je zapaženi album The Freewheelin’ Bob Dylan (1963), s prvom većom uspješnicom "Blowin’ in the Wind" te vrhunskim ostvarenjima u "žanru" tzv. protestnih pjesama ("Masters of War", "A Hard Rain’s A-Gonna Fall").

U ljeto 1963. prvi je put nastupio, uz Joan Baez kao najistaknutiji onodobni folk-izvođač, na folk-festivalu u Newportu (Newport Folk Festival).

Mlada ga je publika doživljavala "glasom generacije", a u njegovim stihovima prepoznavala političke poruke. Sljedeće godine objavio je album The Times They Are A-Changin’, kojega je naslovna skladba postala svojevrsnom himnom preporoda folk-glazbe (folk revival), a potom i album Another Side of Bob Dylan, prijelazno ostvarenje kojim je započelo njegovo približavanje rock-glazbi.

Albumom Bringing It All Back Home (1965), snimljenim uz pomoć pratećega sastava, s akustične je instrumentacije djelomično prešao na električnu, a folk-glazbu spojio s rockom, što mu je dio publike zamjerio; o Dylanovu raskidu s folk-glazbom i negodovanju publike na turneji po Velikoj Britaniji 1965.

Donn Alan Pennebaker snimio je dokumentarni film Ne okreći se (Donʼt Look Back, 1967). Rastućoj popularnosti Dylanove glazbe tih su godina znatno pridonijele i obradbe njegovih skladbi koje su snimali mahom popularni izvođači (npr. uspješnica "Mr. Tambourine Man" u izvedbi sastava The Byrds).

OPŠIRNIJE