Prije jednog stoljeća rođen je zaštitini znak hrvatske pop glazbe

Legendarni pop pjevač Ivo Robić rođen je na današnji dan prije točno 100 godina, 28. siječnja 1923. u Garešnici. Prvi je pjevač koji je s ovih prostora uspio ostvariti pravu i ozbiljnu međunarodnu karijeru.

Ploču Morgen prodao je u više od milijun primjeraka, te ga od tad zovu Mister Morgen, a ona je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki hrvatski glazbenik postigao.

Živio je u Bjelovaru, gdje je završio gimnaziju, nakon čega odlazi studirati pravo u Zagrebu.

Nakon radijske audicije održane u jesen 1943. godine na kojoj je pjevao pjesmu Marija Kinela Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb.

Nakon tog je Robić nastupao u brojnim emisijama Državne krugovalne postaje Zagreb, a naročito u radijsko-magazinskom ciklusu Hrvatskom vojniku Vikija Glovackog (2 puta dnevno).

Pjevao je na otvorenju Glazbenog paviljona u središtu Bjelovara 8. rujna 1943. godine pred 10 000 okupljenih građana.

Nakon kapitulacije NDH 1945. prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš sjajne. Ipak, Robić i u takvim prilikama, već 1945. godine pjeva u Opatiji, priređuje koncert u kazalištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali talijanski orkestri.

Od 1946. godine ponovno pjeva na Radio Zagrebu, iste godine se i vjenčao, 18. travnja, sa svojom ljubavi iz ratnih dana Martom Goleš, s kojom će ostati do kraja života, i koja mu je bila i više od supruge - prava menadžerica i njegova desna ruka.

Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. godine nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobio je ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. godine u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak (na toj će terasi pjevati gotovo do kraja 1980-ih).

U to vrijeme (1949.) snima i svoju prvu ploču - Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice, za netom osnovani Jugoton.

Ljetni nastupi u Opatiji donijeli su Robiću i prvi inozemni angažman, njegov nastup 1955. godine se toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića Hof an der Saale, da je angažirao Robića i za svoj klub.

Sljedeća godina donijela je Robiću još jednu sjajnu prigodu, predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad bila nešto u svijetu diskografije, došli su u Beograd 1956. godine pronaći izvođače za svoju kuću, odabrali su Robića.

Robić je i tu šansu odmah iskoristio i snimio te iste godine singl ploču Vaš dum šel spat. Suradnja s praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica (uglavnom prepjeve popularnih hitova tog doba) između 1956. i 1965. godine.

Robiću je dobra bila i 1957. godina tad je odabran od istočno njemačkog glazbenog menadžera da zajedno s beogradskom pjevačicom Lolom Novaković nastupi na Leipziškom sajmu kao predstavnik Jugoslavije.

Svi ti uspjesi u neposrednom susjedstvu dojmili su se i ljudi iz hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je krajem 1958. godine Robić dobio poziv za probno snimanje. Nakon potpisivanja ugovora, 4. veljače 1959. godine snimio je skladbu "Morgen" švicarskog skladatelja Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta.

"Morgen" je Robića lansirao u onodobne zvijezde lakih nota. U nepunu godinu dana singl Morgen donio je Robiću Zlatnu ploču Polydora i Brončanog lava Radio Luxembourga (tada vrlo popularne i uticajne radio stanice). Na ljestvicama popularnosti onodobnih poznatih glazbenih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije.

Morgen je dospio i na #13 Billboardove liste Top 40 (31. kolovoza 1959. godine, gdje se zadržao 11 tjedana), kao i #23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. studenoga 1959. godine). Bila je to prva pjesma pjevana na njemačkom jeziku a koja je dospjela na neku američku top-ljestvicu.

Nakon uspjeha s Morgenom Robić je nastavio suradnju s Bertom Kaempfertom, koji je u to vrijeme imao jedan od vodećih orkestara u Njemačkoj, zajedno su snimili jedan LP i 14 singl-ploča za kuću Polydor.

Imao je još niz uspješnica iz suradnje s Kaempfertom, a pjesma Fremde in der Nacht (Strangers in the Night). Za potonju pjesmu postoji priča da je djelo samog Ive Robića, po priči njegove supruge Marte on je tu pjesmu slao na Splitski festival, ali nije prošla selekciju.

Navodno je autorstvo prepustio Bert Kaempfertu a on pjesmu dao Franku Sinatri koji je s njom doživio svjetski uspjeh 1966. godine. Robić je kasnije uvijek izbjegavao razgovore o toj temi.

Robić je krenuo u osvajanje američkog tržišta s pjesmom "Morgen", koju je za američko tržište izdala diskografska kuća Laurye.

Međutim proboj na američko tržište pokazao se kao pretežak zalogaj, unatoč činjenici da je "Morgen" bila prva pjesma s njemačkog govornog područja koja je dospjela na američke top liste #13 (Billboard Top 40). Nakon tog pokušaja Robić je odustao od Amerike i odlazio je uglavnom pjevati hrvatskim iseljenicima.

Istodobno s inozemnom Robić je uspješno gradio i domaću rakijeru. Bio je radijska zvijezda 1950-ih, redovito bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova; "Mama Juanita"' (iz filma Jedan dan života), "S pjesmom u srcu" (iz filma Mladić s trubom).

Negdje u to vrijeme obnovio je suradnju sa skladateljem i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa su izbacili domaće uspješnice; "Uzalud plačeš", "Ko divan san", "Čežnja" i "Jadran u noći" (1953.), "Samo jednom se ljubi" (1956.), "Srce laku noć" (1956.). Tad se počinju rađati i brojni domaći festivali.

Na prvom Zagrebfestu 1953. godine Robić je uz Rajku Vali jedini pjevač, pobijedio je s pjesmom Ljube Kuntarića "Ta tvoja ruka mala", koja je prvo postala veliki radijski (a tek potom i diskografski hit). Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958. godine na kojem je pobijedio otpjevavši pjesmu "Mala djevojčica" (Vandekar, Ruben) u duetu s tada malom djevojčicom Zdenkom Vučković.

Ta pjesma se doista nije skidala s radio programa ondašnjih godina, uz pjesmu "Tampico" Rajke Vali i poneki duet Robića i Rajke Vali ("Baš je divan sunčan dan", "Tvoj", "Srček dela tika taka") to se vrtjelo po cijeli dan.

Robić je nastavio uspješnu domaću karijeru i tijekom 1960-ih. Uspješno je nastupio na Splitskom festivalu 1963. godine s pjesmom "Moja kala", a zapažen je bio i njegov duet s Anicom Zubović "Crne marame".

Nakon toga osvaja zagrebačku festivalsku publiku 1964. godine s pjesmom "Golubovi", te ponovno 1965. godine otpjevavši pjesmu Marija Bogliunija posvećenu Zagrebu, "Zbog čega te volim", koja je premoćno pobijedila.

Šezdesete godine 20. stoljeća su vrhunac karijere Ive Robića, tad po prvi put nastupa i u filmu Ljubav i moda beogradskog redatelja Ljube Radičevića.

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, dolazi i u Hrvatskoj do promjene glazbenog ukusa, od do tada popularnih šlagera i velikih revijskih orkestara, mlađa publika preferira više beat sastave od tri gitare i bubnjeva.

Robić kao da shvaća da mu vrijeme prolazi, pa se više okreće nastupima na regionalnim festivalima Krapini, Slavoniji i Kvarneru. Za njih i piše vlastite skladbe, odlazi na brojne i česte turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji.

Umro je u Rijeci 9. ožujka 2000., a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju.

(Izvor: Wikipedia)