Kralj među pekmezima - kako napraviti pekmez od šljive
Šljiva, kao i ostalo voće i prerađevine, ima veliki značaj u prehrani čovjeka jer sadrži gotovo sve one tvari koje se ubrajaju u neophodne za obnovu i normalno funkcioniranje tijela: bjelančevine, ugljikohidrate (šećeri), minerale i vitamine.
Važnu ulogu u prehrani zauzimaju šećeri kojima je bogat pekmez od šljiva. Oni omogućavaju održavanje stalne tjelesne topline što je od posebnog značaja za mišiće koji ga iskorištavaju za svoj rad.
U 100 grama pekmeza od šljiva ima prosječno:
- 0,8 g bjelančevina
- 1,1 g voćnih kiselina
- 40 g šećera
- 276 kalorija
Pekmez od šljiva je proizvod dobiven ukuhavanjem pasirane i nepasirane voćne mase, sa ili bez dodavanja šećera. Onaj kuhan u kazanima u susjednoj Bosni nazivaju još i bestilj, a smatraju ga kraljem među pekmezima. Naziv bestilj pojeiče od turske rijeci bestil/pestil što znači gusti pekmez od šljiva, piše Agroklub.
Kuhanje pekmeza
Proizvodnja pekmeza može se obavljati u kućanstvima i industrijskim uvjetima. Priprema se sastoji u tome da se zreli i zdravi plodovi operu, a potom obare. Na taj način se omogućava lakše odvajanje koštica, u industriji pomoću pasirki, a u kućanstvima pomoću posuda s rešetkastim dnom.
Raskuhana voćna kaša, oslobođena koštica, kuha se do potrebne gustoće i to do sadržine ukupnih suhih tvari minimum 60 posto. Pekmez bude gotov kada sa žlice otpada u komadima ili kada se sipan u tanjur ne razlijeva.
Zagorjelost se smatra manom pa je neophodno prilikom ukuhavanja stalno miješati voćnu masu. Kuhan pekmez se vruć sipa u pripremljene staklenke. Pri tome treba obratiti pažnju da u njima ne ostaju šupljine, u kojima se zadržava zrak, koji može uzrokovati kvarljivost proizvoda.
Ako se želi u potpunosti isključiti mogućnost kvarenja pekmeza mogu se za površinsku obradu koristiti kemijski konzervansi i to: sorbinska kiselina, odnosno odgovarajuća količina kalijeva sorbata ili do 0,1 gram mravlje kiseline računajući na 1 dm2.
Čuvanje pekmeza
Staklenke s ukuhanim pekmezom se spremaju na pogodno mjesto koje treba biti umjereno vlažno (80 posto relativne vlažnosti) i sa slobodnim strujanjem zraka. U protivnom se omogućuje razvoj mikroorganizama, koji između ostalog uzrokuju i pljesnivost.
Kvalitetan pekmez treba imati boju, okus i miris na šljivu
Nepoželjne su i suviše suhe prostorije jer dolazi do isparavanja vode iz pekmeza pa on postaje gušći nego što je potrebno. Posebnu pažnju treba pokloniti pekmezu koji nije dovoljno ukuhan, a uz to nije ni kemijski konzerviran. Kod ovakvog proizvoda može doći do razlaganja šećera (gljivice vrenja uzrokuju previranje) ili dolazi do ukiseljavanja.
Ako se primijeti recimo plijesan, treba ju pažljivo otkloniti, a zatim dodati vode i šećera i ponovo kuhati dok se ne postigne potrebna gustoća. Dodavanje šećera se vrši prilikom miješanja s vodom. Poželjno je površinu ohlađenog pekmeza (popravljenog) premazati alkoholom, rakijom, rumom ili dozvoljenim kemijskim konzervansima. Time se onemogućava eventualno ponovno kvarenje proizvoda.
Kvalitetan pekmez treba imati boju, okus i miris na šljivu i mora biti mazive konzistencije. Ne smije sadržavati nejestive dijelove plodova (koštice, peteljke i slično).
Ujedno, pekmez ne smije biti zagoren, pljesniv i pokazivati znakove vrenja.
