Pčele su odmor

Mato i Nevenka Kutlić su se 1998. godine odvažili da krenu u jedan, kako su tada na to gledali, hobi. Počeli su sa dvije košnice i pomalo posao proširivali.

"Sada imam oko 170 pčelinjih društava na sedam lokacija, kuća (Usora), Prisade (Doboj) i Posavina na pet mjesta. Nabavio sam ih od Jure Šimunovića, nažalost, pokojnog, i s njim sam i počeo malo-pomalo s pčelama. I onda sam krenuo poslije i u proizvodnju pčela i prodaju društava, rojeva, ma, svega, i preko tisuću komada sam pčelinjih društava prodao sigurno“, priča Mato Kutlić u razgovoru za Anadoliju.

Od Hercegovine do Krajine

U cijeloj Bosni i Hercegovini ima njegovih pčela, prodavao ih je od Hercegovine pa do Krajine. Ni Matini niti Nevenkini roditelji se nisu bavili ovim poslom. Oni su, jednostavno, odlučili pokušati.

''To je nama prvi put. Probali smo svašta, pa je onda Mato uzeo pčele. I, eto, bavimo se. Pomažem i ja koliko mogu i kako mogu. Ali, dobro je'', ističe Nevenka Kutlić, dodajući kako najviše pomaže kada se med vrca i kada se košnice razmjenjuju.

Posao oko pčela ne može čekati. Skoro svaki dan pređe 200 kilometara kako bi obišao svoje pčele u Posavini.

''Od trećeg mjeseca pa donedavno se radi, skoro cijelu godinu. Uvijek si oko pčela i uvijek oko njih posla ima. Oko pčela nema sutra ću, sve što treba uraditi, moraš uraditi taj dan. Bilo razmjena, bilo prehrana pčela, bilo razrajanje, većinom vještački razrajam pošto, tko bi ih pohvatao dolje po šumi, i onda to vještački odrađujem u etape po etape. I, ujedno, vadim matičnu mliječ“, nastavlja Mato.

Prvak

Zimi za njih priprema suđe, okvirove, saće, farba sanduke.

''Ja ostavljam njima hranu, onaj donji dio, to je njihovo. Ako slučajno šta dodamo, ali nikad ne diramo njihov dio. Nije pčelar onaj koji vadi ono njihovo. To za mene nije pčelar'', naglašava on.

Mnoge vrste meda se kod njega mogu naći, od lipe, livade pa do amoprfe, bagrema i medljike. A, za sve ove godine nisu izostale ni nagrade. Najviše ih je dobivao na sajmovima u Tešnju, Tuzli, Nemili, u Srebreniku, Derventi, Žepču, Brčkom.

''Prošle godine sam bio prvak u Tešnju, osvojio sam dvije zlatne medalje za livadu i lipu. U Tuzli sam isto prošle godine dobio pet zlatnih, u Brčkom tri zlatne'', govori on.

Ove je godine na 15. jubilarnom sajmu u Tuzli osvojio tri zlatne medalje za tri vrste meda lipa, bagrem i livada za koju je dobio i priznanje da je najbolje ocijenjeni med u Bosni i Hercegovini. Također je osvojio i specijalnu nagradu za kvalitetu bagremovog meda.

Osim meda, tu su i pripravci od meda.

''Pa, imam matičnu mliječ, smjesu matične mliječi, polena, propolisa, meda, perge i tako. Imam smjesu polen, propolis, med za imunitet, tu je i sjeme koprive i med, imam lijek za prostatu polen, propolis, med, bućinove sjemenke, voće u medu...'', kaže, dodajući kako najviše ide matična mliječ, posebno sada u vrijeme korone.

Propolisa ide najviše

''Svakih tri-četiri dana mi napravimo smjesu, ona ode, dosta idu i multivitamini polen, propolis, med smjese, propolisa ide najviše, to se uzima baš'', ističe Kutlić.

Zadovoljan je, kaže, kako ljudi u posljednje vrijeme gledaju na domaću radinost. I u zemlji i oni koji dođu iz inozemstva.

''U posljednje vrijeme se malo više cijeni, kako je ono svijet već pun tih bolesti, onda se sve više i više cijeni. Čini mi se svi idu na prirodnu bazu'', navodi on.

Krenuo je sa dvjema košnicama, i učio iz starih knjiga o pčelarstvu i starih pčelara. I danas je tu sa njih više od 170. I zadovoljan je. Uvijek treba biti, kaže.

Ne može se izdvojiti vrsta meda koja je bolja od druge, naglašava on.

''Kvaliteta je bitna i svaki je onda dobar. Nema meda koji je loš'', ističe on, dodajući kako su pčele i rad oko njih za njega odmor.

''Kad dođem i sjednem među njih, meni je sve uredu'', kroz smijeh zaključuje svoju priču.