Može jedan Zastupnik s majonezom?
Slovenski distributer brze hrane, specijaliziran za sendviče, iskoristio je aktualnu političku aferu koja je rezultirala iznuđenom ostavkom jednog parlamentarca te na tržište plasirao sendvič "Zastupnik".
To je prvi pučki sendvič s humanitarnim poslanjem te korisna alternativa za neukusan čin jednog od 90 izabranih predstavnika naroda u našem parlamentu, objavila je tvrtka "Sendvičarna", aludirajući na zastupnika Jurija Krajčiča koji je na pritisak svoje stranke Lista Marjana Šarca (LMŠ) u ponedjeljak vratio mandat, nakon što je u razgovoru s kolegama priznao da je u pauzi zasjedanja u obližnjem lokalu uzeo sendvič te prošao mimo blagajne, jer mu prodavačice nisu obraćale pozornost, a njemu se žurilo.
Iako je kasnije platio sendvič te rekao da se radilo o "društvenom eksperimentu" kako bi ispitao budnost kontrole, premijer Marjan Šarec inzistirao je da vrati mandat stranci, što je na kraju i učinio, ali uz opasku da to nije zaslužio i da je mjera protiv njega prerigorozna.
Tvrtka "Sendvičarna" s poslovnicama u Velenju, Celju, Mariboru i Ljubljani marketinški je iskoristila taj slučaj i počela prodavati sendviče "Zastupnik", a najprije je 90 takvih sendviča donirala pučkoj kuhinji, objavio je u utorak mariborski list "Večer".
Sendvič je složen od peciva s integralnim brašnom domaćeg podrijetla, narezanih slovenskih suhomesnatih specijaliteta i kisele paprike. Prva serija od 90 "Zastupnika" otišla je u pučku kuhinju na Zaloškoj cesti u Ljubljanu, kao dokaz da je riječ o dobrotvornoj kampanji, dok se za ostale s vremenom cijena stabilizirana na 2 i pol eura za sendvič, kazao je predstavnik tvrtke "Sendvičarna", a prenosi Hina
Sendvič, omiljena vrsta brze hrane, ima zanimljiviju povijest nego što bi se isprva moglo pomisliti. Prvi je na ideju da između dva komada kruha stavi komad mesa u 18. stoljeću došao engleski grof John Montagu, odnosno 'Fourth Earl of Sandwich’, čemu to jelo zahvaljuje i ime.
Legenda kaže kako je u jednoj noći 1762. godine grof Montagu bio u noćnoj zabavi i kartao. Od konobara je navodno zatražio ‘roast-beef’ između dva komada kruha. Na taj je način mogao nastaviti kartati, a da ne umrlja karte. Kasnije je taj način brze prehrane postao popularan i kod dugih zasjedanja parlamenta u Engleskoj i drugim zemljama, osobito među onima koji nemaju vremena za klasične obroke koji zahtijevaju više vremena.
