Zlatna obljetnica Alojzija i Anice Stojanović

U krugu obitelji, sa svojom djecom i unučadima, Alojzija i Anica Stojanović su u subotu, 12. kolovoza 2017. godine obilježili pedeset godina kršćanskog bračnog života.

U crkvi svetog Ivana Krstitelja na Uzdolu, tamo i gdje su vjenčani 1967. godine, došli su sa svojom obitelji zahvaliti Bogu za proživljeni zajednički život.

Alojzija je rođen u obitelji Anđelka i Anđe Stojanović 18. siječnja 1942., na Uzdolu u selu Križ u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je njegov otac Anđelko službovao kao hrvatski vojnik na otoku Visu. Dok je Alojzija proživljavao poslije rata svoje djetinjstvo morao je gledati kako mu „narodna vlast“ odnosi iz kuće sve što se moglo odnijeti.

Anica je rođena u obitelji Stipe i Zorke Stojanović 14. studenog 1949. godine na Krančićima u župi Uzdol. Njezin otac Stipo kao hrvatski vojnik preživio je Križni put, tri osude na smrt strijeljanjem i progone koji su uslijedili nakon rata. Ozna i „narodna vlast“ često su upadali u malu seosku kućicu na Krančićima i odvodili Stipu u nepoznato, a djeca i supruga bi ostajali u plaču i neizvjesnosti.

Iako je život bio težak, ipak je mladost bila vesela. Alojzija i Anica zavoljeli su se i svoju ljubav okrunili brakom 1967. godine, navodi Ramski vjesnik.

U kršćanskom braku rodili su četvero djece; Ružicu, Zorana, Miru i Ivana koji su im podarili 8 unučadi.

Alojzijin i Anicin život nije se puno razlikovao od života brojnih naših obitelji. Nakon sklapanja braka Alojzija ubrzo odlazi na privremeni rad u Njemačku koji je trajao 37. godina. Dok je on kruh za obitelj zarađivao u tuđem svijetu, daleko od obitelji, za to vrijeme njegova supruga Anica bila je majka i težak. Od 50 godina bračnog života Alojzija je u Njemačkoj proveo 37.

Za svoj život i sve što im je Bog dao zahvalili su zajedničkim misnim slavljem u župnij crkvi na Uzdolu koju je predvodio župnik don Ivo Tomić. On je u prigodnoj propovijedi naglasio važnost obitelji koja se mora prenijeti i na sve mlađe generacije, a to su posvjedočili Alojzija i Anica unatoč dugoj i teškoj razdvojenosti. Vjera u Boga i odgoj djece u kršćanskom i hrvatskom duhu bile su im glavne vodilje.

O pedesetogodišnjem braku Alojzija je rekao: „Sve čovik preživi, a najteža mi je bilo daleko od obitelji. Kada vidim da su dobro i zdravo i svoju unučad onda mi nije ništa žao. Sada uživam u mirovini i najviše volim biti na Uzdolu.“

Njegova supruga Anica o svom bračnom životu je rekla: „Najteža mi je bila ta razdvojenost i što sam marala sama odgajati djecu i brinuti se za sve. Ali fala Bogu i Gospi koja mi je uvijek bila na pomoći kada god je trebalo.“

Slavlje je nastavljeno uz obiteljski stol.