Zašto 80 posto novogodišnjih odluka propada? Nedostaje četvrti element

Svake godine u siječnju milijuni ljudi diljem svijeta donose novogodišnje odluke, no već do veljače većina ih od njih odustane. Istraživanja pokazuju da stopa neuspjeha iznosi oko 80 posto, unatoč tome što se iz godine u godinu ponavljaju isti savjeti – biti konkretniji, krenuti s manjim ciljevima, pronaći partnera za odgovornost ili redovito pratiti napredak.

Razum, duh i apetit

Iako takvi savjeti nisu pogrešni, prema mišljenju stručnjaka, oni propuštaju ključni element psihološke promjene.

Na to upozorava Chester Chet Sunde, Psy.D., licencirani klinički psiholog iz Reddinga u Kaliforniji, specijaliziran za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja kod ratnih veterana i pripadnika hitnih službi. U analizi psiholoških mehanizama promjene, Sunde ističe da se novogodišnje odluke prečesto temelje na pogrešnom shvaćanju ljudske psihe.

Standardni pristup promjeni ponašanja, objašnjava, polazi od ideje unutarnje borbe između razuma i nagona. Razum zna što je ispravno, dok nagonski dio traži trenutno zadovoljstvo. U tom modelu snaga volje ima ulogu zapovjednika koji mora stalno nadjačavati otpor – primjerice kada se osoba prisiljava ustati ranije, otići u teretanu ili odustati od nezdrave hrane.

Takav pristup ima dugu povijest. Još je Platon u djelu "Država" opisao ljudsku psihu kroz sukob razuma, duha i apetita. Taj okvir, navodi Sunde, moderna literatura samopomoći uglavnom je preuzela bez propitivanja, pretpostavljajući da promjena ovisi o jačanju kontrole razuma nad željama.

Četvrti element

Međutim, Platonova teorija uključivala je i dodatnu dimenziju koja se danas često zanemaruje – odnos pojedinih dijelova psihe međusobno, ali i odnos osobe prema samoj sebi. Upravo taj odnos, smatra Sunde, odlučuje hoće li unutarnji sukob uopće postojati.

Kao primjer navodi razliku između odluke "Ići ću u teretanu" i uvjerenja "Ja sam osoba koja cijeni tjelesno zdravlje". Prva je zapovijed koja zahtijeva stalnu disciplinu i trošenje snage volje, dok druga proizlazi iz identiteta. Kada je određena vrijednost dio slike o sebi, ponašanje se prirodno prilagođava toj slici, bez svakodnevnih unutarnjih borbi.

Sunde ističe da većina novogodišnjih odluka ostaje na razini konkretnih obveza, dok se trajna promjena događa tek kada dođe do promjene temeljnih načela i identiteta. Umjesto odnosa u kojem osoba sama sebi izdaje naredbe, učinkovitiji je pristup u kojem se prema sebi odnosi kao prema savezniku, a ne protivniku.

Snaga volje nije dovoljna

Takav obrazac vidi i u kliničkoj praksi. Pacijenti koji pokušavaju promijeniti ponašanje – bilo da je riječ o prestanku konzumacije alkohola, izlasku iz toksičnih odnosa ili zauzimanju za sebe na radnom mjestu – rijetko uspijevaju isključivo snagom volje. Uspješniji su oni kod kojih se mijenja način na koji doživljavaju sebe.

Primjerice, osoba koja prestane piti isključivo samokontrolom često se i dalje doživljava kao netko tko je "pijanac koji trenutačno ne pije", što povećava rizik povratka starim navikama. S druge strane, kada netko usvoji identitet osobe koja cijeni bistrinu i prisutnost, žudnje ne nestaju, ali gube snagu i autoritet.

Zaključno, Sunde upozorava da se psihologija novogodišnjih odluka previše oslanja na disciplinu i kontrolu, a premalo na pitanje odnosa prema sebi. Umjesto pitanja "Što želim postići?", predlaže pitanje "Tko želim postati?".

Promjena takvog odnosa, naglašava, ne događa se brzo i ne mjeri se danima ili tjednima, već mjesecima i godinama. No upravo zato, kada se jednom dogodi, ona je dugotrajnija i stabilnija od bilo koje odluke održavane isključivo snagom volje.

Kako se približava još jedan siječanj, možda ključno pitanje nije koje odluke donijeti, već kakav odnos prema sebi želimo izgraditi.