Uvijek hodate brzo, čak i kada ne žurite? Psiholozi otkrivaju što to govori o vašem karakteru

Neki ljudi hodaju polako, uživaju u svakom koraku i rijetko žure. Drugi se kreću toliko brzo da pretiču sve oko sebe, čak i kada za žurbu nemaju nikakav poseban razlog. Iako se čini kao obična navika, psiholozi smatraju da brzina hodanja može biti povezana s određenim osobinama.

Način na koji se krećemo ne ovisi samo o fizičkoj kondiciji. Istraživanja pokazuju povezanost između tempa hodanja i osobina poput savjesnosti, društvenosti, emocionalne stabilnosti i otvorenosti prema novim iskustvima.

U istraživanju objavljenom u časopisu Social Psychological and Personality Science znanstvenici su analizirali podatke više od 15.000 odraslih osoba u dobi od 25 do 100 godina. Rezultati su pokazali da su pojedine karakterne osobine povezane s bržim hodanjem, ali i sa sporijim opadanjem brzine hodanja tijekom starenja.

Psihologinja Crystal Castanjozi, direktorica organizacije Thrive Psychology Health Team, izdvojila je sedam osobina koje se mogu povezati s ljudima koji imaju naviku brzo hodati. 

1. Savjesnost i dobra organiziranost

Ljudi koji brzo hodaju mogu biti savjesniji, discipliniraniji i skloniji redu. Savjesnost podrazumijeva odgovornost, pouzdanost i usmjerenost prema ciljevima.

Prema Castanjozi, takve osobe pažljivo organiziraju svoje vrijeme te nastoje učinkovito obavljati obveze, što se može odraziti i na njihov način hodanja.

Istraživanja doista bilježe povezanost između savjesnosti i brzine hodanja, ali ne dokazuju da organiziraniji ljudi nužno hodaju brže zbog te osobine.

2. Ekstrovertnost

Druga osobina je ekstrovertnost, odnosno sklonost društvenim kontaktima i dinamičnom okruženju.

Energija ekstrovertiranih osoba može se odraziti i na njihovo kretanje, a viša razina ekstrovertnosti doista je povezana s većom brzinom hodanja.

To ipak ne znači da svi ekstroverti hodaju brzo niti da sporije hodanje upućuje na introvertiranost.

3. Emocionalna stabilnost

Možda se najzanimljivija povezanost odnosi na emocionalnu stabilnost, koju psiholozi promatraju kroz nižu razinu neuroticizma, odnosno manju sklonost brigama i osjetljivosti na stres.

Prema velikom istraživanju, osobe s nižom razinom neuroticizma u prosjeku su hodale brže.

Castanjozi smatra da emocionalno stabilnije osobe manje vremena troše na brige te lakše zadržavaju osjećaj sigurnosti i odlučnosti. Ipak, riječ je o psihološkom tumačenju, a ne o dokazanom uzroku bržeg hodanja.

4. Otvorenost prema novim iskustvima

Ljudi koji vole istraživati i izlaziti iz ustaljenih obrazaca također mogu imati brži korak.

Otvorenost se povezuje s radoznalošću, maštovitošću i spremnošću na promjene, a u spomenutom istraživanju bila je povezana s većom brzinom hodanja.

Znanstvenici, međutim, nisu utvrdili utječe li radoznalost izravno na tempo hodanja ili tu povezanost objašnjavaju neki drugi čimbenici.

5. Ugodnost i spremnost na suradnju

Castanjozi izdvaja i sklonost suradnji i skladnim odnosima s drugim ljudima.

Zanimljivo je da se tempo hodanja takvih osoba može mijenjati ovisno o tome s kim šetaju. Osoba koja se posebno prilagođava drugima mogla bi ubrzati korak kako ne bi usporavala prijatelja ili partnera.

Ipak, za ovu osobinu nema dovoljno snažnih dokaza da je sama po sebi povezana s bržim hodanjem.

6. Odlučnost i samopouzdanje

Osobe koje brzo hodaju često ostavljaju dojam da točno znaju kamo idu i što žele.

Odlučnost se očituje kroz inicijativu i jasno usmjerenje prema cilju, zbog čega takve osobe ne vole nepotrebno zadržavanje.

Ipak, brzina hodanja nije pouzdan pokazatelj samopouzdanja jer na nju utječu brojni drugi čimbenici.

7. Ambicioznost

Posljednja osobina je ambicioznost. Ambiciozni ljudi postavljaju ciljeve, žele napredovati i cijene učinkovitost, pa mogu imati osjećaj žurbe čak i kada situacija to ne zahtijeva.

Prema Castanjozi, takav način razmišljanja može se prenijeti i na brzinu hodanja.

Međutim, izravna povezanost ambicioznosti i brzine hodanja nije dovoljno snažno potvrđena da bi se mogla smatrati općim pravilom.

Što brzina hodanja doista otkriva o osobnosti?

Psiholozi upozoravaju da brzina hodanja nije test karaktera. Na tempo utječu zdravlje, dob, fizička kondicija, raspoloženje, okruženje i svakodnevne navike.

Netko hoda brzo jer žuri na posao, dok netko drugi usporava jer jednostavno uživa u šetnji.

Znanstveno su najbolje potkrijepljene četiri povezanosti: savjesnost, ekstrovertnost, emocionalna stabilnost i otvorenost prema iskustvima, piše Krstarica.

Zato brzo hodanje ne znači automatski da je netko ambiciozniji, uspješniji ili samopouzdaniji od drugih. Ipak, način na koji se krećemo može biti jedan od brojnih pokazatelja naših navika i osobina.