U noći sa subote na nedjelju počinje ljetno računanje vremena. Zabrinuti kako će netko zaboraviti, iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike izdali su priopćenje u kojemu napominju kako je Zakonom o računanju vremena propisano kako ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u ožujku, tako što će se pomjeranjem za 60 minuta unaprijed vrijeme u 2 sata, računati kao 3 sata.
Iz Ministarstva obavještavaju javnost kako ljetno računanje vremena počinje u nedjelju, 29.3.2026. godine, pomjeranjem za jedan sat unaprijed, "na način da će se vrijeme u 2 sata, računati kao 3 sata."
Ljetno računanje vremena (DST - daylight saving time) službeni je vremenski sustav u kojem se, tijekom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na lokalno standardno vrijeme. Svrha postupka je bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla sa radnim vremenom i školskom nastavom. Umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, za kojeg većina ljudi još spava, ostaje sat dnevnog svjetla više za večernje aktivnosti.
Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. Vlade ga opravdavaju kao mjeru uštede energije, jer se njime omogućuje učinkovitije korištenje prirodnog sunčevog svjetla kroz ljetne mjesece. Budući da je manje tame u vrijeme kad je većina ljudi budna, manje se koristi električna rasvjeta. Ima i onih koji nastoje pobiti tu tezu.
Iako se obično naziva ljetnim vremenom, ovo razdoblje najčešće obuhvaća veći dio proljeća nakon proljetnog ekvinocija i gotovo cijelu jesen od travnja do kraja listopada. U zimsko računanje vremena pripada i dio jeseni, te nekoliko tjedana proljeća, od studenoga do ožujka. To, međutim ovisi o vremenskoj zoni i o odlukama pojedinih vlada.
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu prihvatiti ga. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Na tlu Bosne i Hercegovine ljetno računanje vremena prvi put se koristilo od 1916. do 1918.godine, za vrijeme austrougarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Neovisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. godine. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i Bosni i Hercegovini, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a BiH je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
