Totalni nuklearni rat

Nedavno objavljivanje mogućeg scenarija početka globalnog nuklearnog rata izrađenog u Velikoj Britaniji osamdesetih je ponovno upozorilo svijet na moguće posljedice te najgore vrste rata.

Svijet možda nikad neće doznati koliko je bio blizu uništenju za vrijeme Kubanske krize, ali i u nekim kasnijim situacijama koje su ostale poznate samo nekadašnjim pripadnicima tajnih službi. Zbog sve većih napetosti na relaciji SAD/Izrael - Iran, nuklearni rat se ne čini toliko dalekim kao što se činio nakon raspada SSSR-a. Zbog toga sve veću pažnju u javnosti dobivaju scenariji nuklearnog rata koji upozoravaju na njegove stravične posljedice.

Danas donosimo jedan od tih scenarija, a izradio ga je američki fizičar William Robert Johnston.

Johnston pojedine događaje i datume daje ilustrativno kako bi svoj scenarij približio javnosti i olakšao razumijevanje kronologije događaja.

Scenarij započinje 1. srpnja 1988. Sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov se nalazi u posjeti Istočnoj Njemačkoj. Nepoznate osobe ruše njegov avion Stingerom i Gorbačov gine sa svojom delegacijom. SSSR zapada u krizu, a vlast preuzima vojska koja odmah šalje postrojbe u Poljsku i Istočnu Njemačku. Napetosti između članica NATO-a i Varšavskog pakta se povećavaju dolaskom sovjetskih trupa na granicu Istočne i Zapadne Njemačke gdje dolazi do manjih sukoba. NATO-ve snage u Zapadnoj Njemačkoj su stavljene u stanje pune pripravnosti.

Četvrti dan od početka krize, Sovjeti započinju invaziju na Zapadnu Njemačku. Dalekometnim projektilima se napadaju NATO-ve zračne baze u toj zemlji, a tenkovi nadiru preko granice. NATO šalje posljednje upozorenje Moskvi.

Prošlo je mjesec dana od atentata na Gorbačova, a diplomacija nije uspjela smiriti strasti dviju velesila. Situacija se naglo pogoršava kad Sovjeti obaraju američke vojne satelite koji se nalaze u niskoj orbiti.

Polijetanjem četiri bombardera B-52 s nuklearnim naoružanjem iz teksaške zračne baze Bergstrom počinju prve naznake nuklearnog rata.

U 06:00, 5. kolovoza 1988., Sovjeti vrše ograničeni nuklearni napad na NATO-ve snage u Zapadnoj Njemačkoj, a NATO odgovara istom mjerom u Istočnoj Njemačkoj i okupiranim dijelovima Zapadne Njemačke. Sukob poprima obilježja svjetskog rata, jer Sjeverna Koreja napad Južnu Koreju.

Situacija je već dosegla točku s koje nema povratka, SSSR lansira 1000 raketa s 5400 bojevih glava na teritorije SAD-a i njegovih saveznika, a sovjetski sateliti elektromagnetskim pulsom onesposobljavaju nekoliko širih područja u SAD-u.
Iz Bergstroma polijeće još bombardera s još više nuklearnih bombi i projektila.

Primarna meta sovjetskih projektila u prvim minutama nuklearnog rata je Teksas zbog visoke koncentracije američkih vojnih i nuklearnih postrojenja.

Europske članice NATO-a, Velika Britanija i Francuska, lansiraju projektile Pershing II i Gryphon na europske članice Varšavskog pakta.

U slijedećih 10 minuta, iz svojih baza u Montani, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, Wyomingu, Coloradu, Nebraski i Missouriju, SAD lansira interkontinentalne balističke projektile na SSSR.

SSSR započinje napad nuklearnim oružjem i na druge gradove u SAD-u i zapadnoj Europi, ali i preventivni napad na Kinu. Lansiraju se i antibalističke rakete kako bi se zaustavile nadolazeće bojeve glave iz SAD-a.

U 12:30, sovjetski projektili stižu na američko tlo. Sjedište NORAD-a u Colorado Springsu je pogođeno s dvije bojne glave od 20 megatona. Eksplozije su prouzročile potres od 7,3 stupnja po Richterovoj skali.

Paralelno s američko-sovjetskim, sovjetsko-kineskim i korejskim sukobom, Izrael upućuje nuklearne projektile i avione s nuklearnim naoružanjem na gradove i vojne mete većine bliskoistočnih država.

Moskva je uništena eksplozijama 150 američkih, britanskih, francuskih i kineskih nuklearnih bojevih glava. Osim stanovništva koje je ostalo u svojim kućama, ginu i oni Moskovljani koji su se sakrili u tunele podzemne željeznice i nuklearna skloništa.

Trećom rundom eksplozija od 146 bojevih glava završava napad na Teksas u kojem gine preko 3.500.000 ljudi, a uništena su metropolitanska područja Dallasa, Houstona, Austina i San Antonia. U plamenu je 5% površine Teksasa, a požari prouzročeni nuklearnim napadom već plamte širom sjevernih i sjeveroistočnih američkih saveznih država. Osim požara, Amerikom haraju i poplave jer je većina brana na rijekama Missouri, Colorado i Tennessee uništena.

Nuklearne padavine širom svijeta kontaminiraju površinu Zemlje, a oni ljudi koji su preživjeli nuklearne napade bivaju ozračeni. Uništeno je preko 70% svjetskih industrijskih kapaciteta iz kojih su otpuštene ogromne količine toksičnih sredstava.
Sovjetski bombarderi i dalekometni projektili napadaju ostatak Amerike i Kine, proizvodeći kratere promjera 2 kilometra i ogromnu štetu na udaljenostima do 100 kilometara. Obje Njemačke su skoro u potpunosti uništene stotinama nuklearnih projektila.

Kako je većina sovjetske protuzračne obrane uništeno u raketnim napadima NATO-a, američki bombarderi upućeni iz Bergstroma prije uništenja bez većih problema izbacuju 200 bojevih glava na SSSR.

U ponoć toga dana, nuklearni rat je skoro završen. Osim SSSR-a, SAD-a, Kine, pogođeni su još i Kanada, Sjeverna i Južna Koreja, Japan, Danska, Tajvan, Grenland, India, Izrael, Australija, Kuba, Sirija i Egipat. Unatoč tome, iskorišteno je samo 50% svjetskog nuklearnog arsenala, a svoje ciljeve je doseglo 60% lansiranih projektila.

U SAD-u je poginulo 110 milijuna, u SSSR-u 40 milijuna, u Kini 100 milijuna, u Velikoj Britaniji 20 milijuna ljudi... Iako nije bio metom niti jedne strane u nuklearnom sukobu, u Meksiku ipak gine preko 3 milijuna ljudi, uglavnom u pograničnim krajevima sa SAD-om.

Kratkotrajni nuklearni rat će donijeti i ogromne promjene na geopolitičkoj karti svijeta: Egipat, Jordan i Sirija napadaju Izrael, a pridružuju im se i ostale arapske zemlje. Situacija se zaoštrava i između Indije i Pakistana, dok u Južnoj Africi i brojnim drugim zemljama počinju građanski ratovi. Kinom bjesni građanski rat prouzročen sovjetskim napadom koji je uništio vladu, a Tibet i Mandžurija proglašavaju nezavisnost.

Na Korejskom poluotoku, Sjeverna Koreja je pregazila Južnu Koreju, a počinju i međuetnički sukobi u ostatku Europe i dijelovima SSSR-a.

Ono stanovništvo koje je preživjelo nuklearne napade i radijaciju se suočava s epidemijama, gladi i nadolazećom zimom koja će biti ekstremno hladna zbog smanjenog dotoka Sunčeve energije. Amerikom se počinje širiti bubonska kuga koja prodire i u Meksiko.

Latinoameričke zemlje sudjeluju u pustošenju američke obale u potrazi za hranom, sirovinama, oružjem... Japanske vojne snage napadaju Australiju kako bi dobili pristup izvorima hrane. Nuklearnim napadima i uništavanjem brana, rijeka Mississippi mijenja svoj tok, a grad New Orleans u potpunosti tone za nekoliko godina. SSSR-om gore višegodišnji požari. Veliki broj meksičkih izbjeglica dolazi u SAD što uzrokuje sukobe s lokalnom populacijom. 

U slijedećih 10 godina, svijetom uglavnom vlada mir, osim u Kini. Tamošnja nacionalistička vlada pokušava zauzeti Mongoliju, jugoistočnu Aziju, Japan, Filipine, a posebno Sibir gdje se nastanjuje velik broj kineskih doseljenika.

U 2040. godini, područja na kojem se odvijao nuklearni rat još uvijek nisu nastanjiva. Totalim uništenjem SAD-a i SSSR-a, svijet dobiva nove sile: Australiju, Novi Zeland, Kinu, Argentinu i Brazil.