Iako je Sv. Patrik, čiji spomendan slavimo 17. ožujka, najpopularniji svetac u Irskoj, on po rođenju i krvi nije bio Irac nego Britanac, ali se svojim radom toliko povezao s Irskom da je postao njezin najviše slavljeni svetac.
Magonus Sucatus Patricius – Sv. Patrik, rodio se oko 385. godine u obitelji kršćanskih roditelja u Britaniji, koja je tada bila pod rimskom vlašću i znatnim dijelom romanizirana.
Njegov otac Calpurnius, sin đakona Potita, bio je dekurion ili gradski savjetnik u Taberniji, mjestu u Britaniji koje se danas ne može identificirati, a pored grada posjedovao je villulam, poljsko dobro.
Dragocjene podatke o svom životu Patrik je ostavio u svom spisu zvanom "Ispovijest".
Mladi Patrik provodio je lagodan život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Nije mario ni za studij ni za kršćansku krepost.
Priznajući svoj "rusticitet" tj. nedostatak literarne izobrazbe i produbljene retorike, što se tada mnogo cijenilo, te "posvjetovnjačenost" svoje mladosti, naziva se "Patrik najprostiji grješnik i niži od svih vjernika".
Ali uz to naglašava i milost svoga obraćenja, božanski poziv na apostolat te svoju savršenu poslušnost Duhu. I doista, Božji se prst u njegovu životnom hodu dao posve jasno očitovati.
U dobi od 16 godina, jednog je dana bio na očevu imanju kada su ga, s tisućama drugih žrtava, ugrabili irski gusari te odveli u Irsku i prodali kao roba.
Njegov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stado u samotnim brdima i šumama, Patrik je pronašao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života.
Pouzdajući se u tajanstveni glas, Patrik je napustio svoga gospodara i na morskoj obali pronašao lađu te zamolio kapetana da ga ukrca.
To je bilo u proljeće 407. Nakon tri dana plovidbe iskrcali su se negdje u sjevernoj Galiji, koja je tada bila opustošena navalom Vandala i vojnika nametnika Konstantina III.
On i njegovi suputnici morali su putovati 28 dana, a ponestalo im je hrane. Patrik je jedne noći, kao nekoć i Sv. Pavao u Troadi, usnio neobičan san.
U njemu je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči kršćanskoj vjeri.
O snu je ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja kako ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri jednu veliku apostolsku misiju. Za nju se valjalo ozbiljno pripremiti, a Patrik se za nju i pripremio.
Otputovao je u Galiju gdje se u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa Sv. Germana pripremio za svećeništvo. Najprije je zaređen za đakona.
U duši je stalno nosio želju za Irskom koja ga nije napuštala. Njegovi pretpostavljeni stavljali su ipak u pitanje je li prikladan za takvu zadaću, smatrajući ga još uvijek premalo naobraženim.
Godine 431. papa Celestin I. posvetio je za biskupa i misionara Irske đakona Paladija, šaljući ga "Ircima koji vjeruju u Krista". Već tada je za tu misiju bio kandidiran Patrik, ali je odbijen jer je neki njegov prijatelj otkrio jedan njegov grijeh iz mladosti, što mu ga je u tjeskobi savjesti nekoć povjerio.
No spletom povoljnih okolnosti, napokon je bio posvećen za biskupa u Irskoj, vrlo vjerojatno kao Paladijev nasljednik. Patrik je dobro poznavao ne samo irski jezik nego i društvenu i političku strukturu otoka.
Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena, koja su sačinjavala neovisne države zvane tuatha. Patrik se obraćao pojedinim vladarima za dopuštenje da smije na njihovom području nesmetano evangelizirati.
U naviještanju se najprije obraćao kraljevima i odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je i priprosti puk.
Još jedno veliko djelo Patrik je učinio u Irskoj – uveo je monaštvo kakvo je vidio da cvjeta u Galiji. Ti će irski monasi kasnije odigrati veliku ulogu ne samo u svojoj zemlji nego i po Europi; postat će vjerovjesnici novih europskih naroda.
Patrik je osnivao biskupije koje su se vjerojatno poklapale s područjem pojedinih plemena. Biskupi su imali potpunu vlast u svojim biskupijama, a rezidirali su u selima, jer gradova nije bilo.
Oko biskupijskih sjedišta, uz katedralne crkve, organizirani su i kaptoli. Uveden je red pokore stare Crkve.
Na početku misionarenja misionari su dolazili iz Galije i Britanije, ali se Patrik, koliko je mogao, trudio odgojiti domaći kler.
Svoje biskupsko sjedište osnovao je u Armaghu u Ulsteru, gdje i danas stoluje irski kardinal primas. Najviše je djelovao na sjeveru i sjeveroistoku Irske.
Umro je kod grada Downa 461., ali se točan datum njegove smrti ne zna. Uz njega se vezuje i djetelina s tri lista, pomoću koje je navodno poganima objašnjavao Presveto Trojstvo, piše Nedjelja.ba.
Ime mu je latinskog porijekla i znači "plemenitoga roda" Sv. Patrik je zaštitnik Irske i Nigerije.
