Tajna ''lica s Marsa''

Jedna od najpoznatijih fotografija igre svjetla i sjene u Sunčevom sustavu objavljena je 1976. godine. Radi se naravno o fotografiji ''lica na Marsu'' koju je iz orbite iznad Zemljinog susjednog planeta snimila NASA-ina letjelica Viking 1 u sklopu 60 tisuća drugih fotografija Marsove površine.

Nedugo nakon što je misija Viking započeta znanstvenici su u području Cydonia opazili sliku četvrtastog , par kilometara dugog, niskog brežuljka, odnosno zaravni koja je ličila na ljudsko lice. Oni su sliku proslijedili novinarima kao dobru šalu i primjer naše težnje da u geografskim oblicima prepoznajemo obrise dobro nam poznatih stvari iz našeg okruženja.

Istraživači i novinari prepoznali su lice kao neobičnu stjenovitu formaciju nastalu erozijom i nisu od toga napravili veliku strku. Tri godine kasnije, dva znanstvenika, računalna stručnjaka, bez posebnog iskustva i poznavanja geologije Marsa, radeći po ugovoru za NASA-u, nabasali su na sliku pretražujući Vikingovu fotoarhivu.

Eksperimentirali su s jednim programom za uvećavanje slika i zaključili da ''lice'' nije nastalo prirodnim putem, a u njegovoj blizini su uočili i nekoliko piramida što je bilo dovoljno za izdavanje knjige i rađanje legende.

Novinar i popularizator znanosti Richard Hoagland 1980. ponovo je otkrio slučaj lica na Marsu u nekoliko knjiga i brojnim radio i TV emisijama. On je u raštrkanim brežuljcima Cydonie vidio ostatke srušenih gradova i tvrđava koji su pozicionirani tako da označuju točku gdje je Sunce izlazilo za vrijeme marsovog solsticija prije pola milijuna godina (kada otprilike drži da je lice izgrađeno).

Javnost se, razumljivo raspametila, a kada su u priču ubačeni i poznati Marsovi kanali ''ludilu'' nije bilo kraja. Znanstvenike, koji su i sami možda zaista željeli svjedočiti najvećem otkriću u povijesti civilizacije, nitko nije slušao, a njihova obrazloženja bila su vrlo jasna i logična.

Samo lice, koje na fotografiji s Vikinga zaista neodoljivo podsjeća na ljudsko lice, je popodnevna igra svjetla i sjene na brežuljku čudnog oblika, a ljudskosti pridonose i greške u prijenosu podataka koje su rezultirale crnim točkama na fotografiji (od kojih se jedna nalazi točno na mjestu gdje bi na licu trebala biti nosna šupljina).

Navodne piramide također su lako objašnjiva pojava koju se nerijetko susreće i na Zemlji. Radi se o eolskim formacijama koje u suhim i pustinjskim područjima nastaju stotinama tisuća ili milijunima godina.

Kraj legende o ''licu'' označile su NASA-ine misije Mars Global Surveyor (1997-2006) i Mars Reconnaissance Orbiter (2006-), te Mars Express probe Europske svemirske agencije koje su s kamerama visoke rezolucije detaljno snimile područje Cydonie nakon čega je stvoren, za sve ''vjernike'' vrlo razočaravajući, 3D model lica na Marsu iz kojega se vidi kako se radi o suhom, golom brdu.

Je li na brdu bilo promjena u 20 godina koliko je prošlo od misije Vikinga nitko ne može reći pa će argumentirani podaci o ''Marsovcima'' morati pričekati ljudsku misiju na Mars ili još bolje, odluku planetarnih susjeda da nas pozovu na kavu.