Kako su skandinavske kuće čuvale toplinu na –30 °C? Tajna je u nekoliko stvari

Dok bi se neke suvremene kuće tijekom ekstremnih zimskih uvjeta mogle vrlo brzo ohladiti nakon nestanka grijanja ili električne energije, stare skandinavske drvene kolibe imale su sasvim drukčiju sposobnost zadržavanja topline.

Čak i pri temperaturama od oko –30 °C mogle su ostati ugodno tople danima, što je tema videa koji uspoređuje tradicionalnu gradnju s današnjim energetski učinkovitim kućama.

Prema autorima videa, tajna nije bila u stalnom zagrijavanju prostora, nego u načinu na koji su stare kolibe čuvale toplinu.

Opisane su kao svojevrsne "toplinske baterije", a njihova učinkovitost počivala je na spoju velike toplinske mase, vrlo dobre zrakonepropusnosti i sustava grijanja koji je toplinu pohranjivao u samu konstrukciju objekta, a ne samo u zrak.

Poređenje dvije vrste kuća 

Jedan od najzanimljivijih dijelova videa je eksperiment u kojem su uspoređene moderna visokoizolirana montažna kuća i rekonstruirana srednjovjekovna drvena koliba.

Obje su zagrijane na približno 20 °C, a zatim je grijanje isključeno dok je vanjska temperatura bila oko –22 °C.

Moderna kuća u samo nekoliko sati približila se temperaturi smrzavanja, dok je drvena koliba uspjela ostati iznad nule gotovo tri dana.

Autori iz toga zaključuju da sama vrijednost toplinske izolacije, odnosno takozvana R-vrijednost, nije jedini čimbenik koji određuje koliko će zgrada zadržavati toplinu. Važni su i količina toplinske mase te razina zrakonepropusnosti objekta.

Tri glavna razloga zbog kojih su stare kolibe dobro zadržavale toplinu

Prvi važan element bila je velika toplinska masa. Gusta građa od spororastućeg drva mogla je akumulirati veliku količinu topline i potom je postupno otpuštati.

Drugi je bila iznimna zrakonepropusnost. Precizno izrađeni tesarski spojevi dodatno su se brtvili mahovinom i glinom, čime se smanjivala mogućnost prodora hladnog zraka u unutrašnjost.

Treći faktor bio je način grijanja. Umjesto stalnog zagrijavanja zraka, koristile su se velike zidane ili kamene peći koje bi se kratko vrijeme snažno naložile.

Nakon toga bi još satima isijavale pohranjenu toplinu, prema autorima videa, čak 12 do 18 sati. Važnu ulogu imao je i sam raspored prostora. Tradicionalne kolibe često su imale manje, međusobno odvojene prostorije i niže stropove, pa je za njihovo zagrijavanje bilo potrebno manje energije.

Debeli drveni podovi dodatno su se izolirali piljevinom ili mahovinom, dok su se kuće često podizale na kamenim stupovima.

Na taj se način smanjivao izravan kontakt objekta s hladnim tlom i pojavljivanje takozvanih toplinskih mostova. Još jedan princip bila je svojevrsna podjela kuće na toplije i hladnije zone.

Glavne prostorije u kojima se boravilo održavale su se toplima, dok su spavaće sobe mogle ostati osjetno hladnije.

Za spavanje su se zato koristili debeli pokrivači, čime se dodatno smanjivala količina energije potrebna za zagrijavanje cijelog objekta.

Što se promijenilo u modernoj gradnji?

Razvojem jeftinije energije i novih građevinskih tehnologija prednost su dobile lagane drvene konstrukcije, staklena vuna, parne brane i sustavi prisilne cirkulacije zraka.

Takav način gradnje omogućio je bržu i jeftiniju izgradnju, ali je istodobno doveo do objekata s manjom toplinskom masom.

Autori videa upozoravaju i na problem brojnih mogućih mjesta kroz koja može prolaziti zrak, kao i na veliku ovisnost modernih kuća o stalnom radu sustava grijanja, električne energije ili goriva.

To znači da čak i kuća koja formalno zadovoljava propisane standarde izolacije može izgubiti toplinu vrlo brzo ako dođe do nestanka struje ili kvara sustava grijanja.

Mogu li se stari principi primijeniti i danas?

Autori smatraju da se dio tih principa može uklopiti i u suvremenu gradnju. Kao jedno od rješenja navode veću uporabu masivnog drva ili kamena u interijerima, kvalitetno brtvljenje svih spojeva te detaljno testiranje zrakonepropusnosti, piše Dnevno.hr. 

Spominju se i radijantni ili zidani sustavi grijanja, kao i kompaktniji tlocrti koji imaju manje velikih otvorenih prostora i visokih stropova. Pritom bi, prema autorima, trebalo razmišljati i o ukupnim troškovima zgrade kroz cijeli njezin životni vijek, a ne samo o cijeni izgradnje.

Priča o starim skandinavskim kolibama tako otvara pitanje koliko na energetsku učinkovitost utječe sama izolacija, a koliko način na koji je cijela kuća projektirana, građena i zagrijavana.