U okviru inicijative "Žene i sigurnost? Prirodno, skroz!", koju financira Europska unija, Centar za sigurnosne studije je u srijedu 8. travnja, u Sarajevu, zvanično predstavio studiju "Položaj žena u sektoru sigurnosti i obrane u BiH".
Studija je zasnovana na istraživanju u kojem je sudjelovalo 25 institucija sektora sigurnosti i obrane, sa svih razina vlasti u BiH, čineći je najsveobuhvatnijim prikazom te vrste u našoj zemlji.
U sektoru sigurnosti i obrane u BiH, od ukupno 23.471 uposlenih u 25 analiziranih institucija, žene čine svega 21 % i uglavnom su raspoređene na administrativnim funkcijama.
Tri najmnogoljudnije institucije su na državnoj razini. Radi se o Oružanim snagama BiH (8.478 uposlenih), Upravi za indirektno/neizravno oporezivanje BiH (2.338) te Granična policija BiH (2.029). U navedenih 25 institucija, prosječna popunjenost sistematiziranih radnih mjesta iznosi oko 75 %, uz značajne razlike među institucijama.
To ukazuje na potrebu ozbiljnih sustavnih reformi u oblasti upravljanja ljudskim resursima, ako donositelji odluka u ovoj zemlji brinu o funkciji sigurnosti te, samim time, i o blagostanju svih građana i građanki.
Analiza policijskog sektora, koja je obuhvatila 13 institucija, s ukupno 8.918 policijskih službenika, pokazuje da su žene zastupljene u ovom statusu s 11 %.
Njihova zastupljenost na rukovodećim policijskim pozicijama iznosi svega 4 %, dok se najveći broj žena nalazi u najnižem policijskom činu, činu policajke.
Slični trendovi zabilježeni su i u Oružanim snagama BiH, gdje žene čine 11 % ukupno zaposlenih.
Kada se govori o statusu profesionalnih vojnih lica u Oružanim snagama BiH, od 7.895 njih, žene čine 10 %. Njihovo učešće na komandnim i rukovodećim dužnostima iznosi 6 %, a najveći broj žena nalazi se u najnižem činu vojnikinje.
Provedeno istraživanje naglašava potrebu za prelaskom s deklarativne podrške rodnoj ravnopravnosti na konkretne i sustavne mjere.
Preporuke uključuju unapređenje rodno osjetljivog upravljanja ljudskim resursima, uvođenje afirmativnih mjera pri zapošljavanju i napredovanju, kao i jačanje institucionalnog i parlamentarnog nadzora nad provedbom politika ravnopravnosti.