Histrionski poremećaj osobnosti (HPD) pogađa oko dva posto stanovništva, a karakterizira ga nezasitna potreba za tuđom pažnjom, nestabilne emocije i iskrivljena slika o sebi.
Osobe s HPD-om često dramatiziraju, jako su emotivne i neprikladno se ponašaju kako bi privukle pozornost.
Riječ "histrionik" (histrionski, histeričan) dolazi iz latinskog. Histrio znači glumac, igrač, u slobodnom prijevodu "izvještačen, teatralan".
"Histrionske osobe" lako uspostavljaju emocionalne veze i vrlo su seksualne, no emocije su im površne i prolazne.
Iza zavodljivog ponašanja i sklonosti uveličavanju tjelesnih tegoba (hipohondrije) često se skriva iskonska želja za ovisnošću o drugoj osobi i zaštitom.
Naime, "histrioni" mogu kontrolirati partnera emocionalnom manipulacijom i zavođenjem, dok su na drugoj razini emocionalno ovisne o partneru.
Osim toga, sklone su previše vjerovati ljudima, posebno autoritetima, uvjerene da oni mogu riješiti sve njihove probleme.
Žude za novitetima i lako se dosađuju, tako da često mijenjaju posao i prijatelje.
Uz histrionski poremećaj pojavljuju se i drugi slični poremećaji osobnosti koje karakterizira, emocionalna nestabilnost i impulzivnost. Riječ je o graničnom i narcističnom poremećaju osobnosti.
Poremećaji osobnosti zahvaćaju oko 13 posto stanovništva, navodi se na stranici Grada Zagreba posvećenoj mentalnom zdravlju.
U fokusu je sva tri poremećaja, želja za pažnjom. No, za razliku od narcisa koji traži divljenje, "histrioni" traže bilo kakvu vrstu pažnje. Kod graničnog pak poremećaja dominiraju negativne misli o sebi.
Histrionski poremećaj obično počinje u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim 20-ima.
Ženama se četiri puta češće dijagnosticira, no uzrok može biti i u tome što žene češće traže psihološku pomoć i otvorenije govore o simptomima, pišu stručnjaci s američke Celeveland klinike.
Pogođene osobe obično traže pomoć zbog narušenih odnosa, anksioznosti ili depresije, ali ne priznaju sam poremećaj.
Riječ je većinom o ekstrovertiranim osobama koje se osjećaju podcijenjeno ili depresivno čim nisu u centru pažnje.
Da bi liječnici dijagnosticirali histrionski poremećaj, pacijent mora pokazivati najmanje pet od sljedećih karakteristika:
• zavodljivo ponašanje, koketno i provokativno
• dramatične, vrlo promjenjive i plitke emocije
• naglašen fizički izgled kako bi se privukla pozornost
• impresionistički govor s malo činjenica i detalja
• lako padaju pod utjecaj drugih ljudi kojima se dive
• imaju lažno blisku ili površnu interakciju s okolinom
• bez trenutačnog zadovoljstva, lako postanu frustrirani
Poremećaji osobnosti još uvijek su slabo shvaćena mentalna stanja. Do sada je identificirano nekoliko čimbenika koji mogu dovesti do razvoja histrionskog poremećaja:
Genetika – genetska (naslijeđena) sklonost histrionskom poremećaju osobnosti koja se nerijetko javlja u obiteljima.
Trauma iz djetinjstva – koja kasnije u životu postaje problematična do te mjere da uzrokuje poremećaj osobnosti.
Stilovi roditeljstva – osobe s pretjerano popustljivim ili nedosljednim roditeljima (bez jasnih granica i kriterija) imaju veću vjerojatnost da će postati “histrioni”.
Važno je potražiti pomoć čim se primijete prvi simptomi. Stručnjaci za mentalno zdravlje mogu pomoći obitelji i oboljeloj osobi da racionalnije upravljaju mislima i ponašanjem.
Histrioni su prekomjerno zaokupljeni svojim izgledom i željom da zadive druge pa troše puno vremena, energije i novca na odjeću i uljepšavanje.
Mogu pokušati izmamiti komplimente o izgledu, ali se lako i prekomjerno mogu uzrujati na kritiku o tome kako izgledaju.
Histrionski poremećaj povezuje se s prekomjernim korištenjem društvenih mreža (npr. Facebook, Instagram, Snapchat) gdje osobe hrane svoj ego lajkovima, komentarima i pratiteljima, piše Hina.
Neka istraživanja su pokazala da se narcistički obrazac najčešće javlja uz prekomjerno korištenje društvenih mreža, a čini se da je histrionski poremećaj također prisutan.
U većini slučajeva “histrioni” ne vjeruju da je njihovo ponašanje problematično. Također su skloni preuveličavanju svojih osjećaja i ne vole rutinu, što otežava plan liječenja.
Međutim, mogu potražiti pomoć ako dožive depresiju (često povezanu s gubitkom ili propalom emocionalnom vezom) ili neki drugi problem koji im uzrokuje stres.
Psihoterapija (terapija razgovorom) obično je primarni tretman za histrionske i druge poremećaje osobnosti.
Cilj je pomoći osobi da prepozna unutarnje motive i strahove koji utječu na mišljenje i ponašanje te naučiti je kako bolje komunicirati i uspostaviti zdravije odnose s drugima.
Grupna terapija u kojoj se grupa ljudi sastaje kako bi razgovarali o svojim problemima pod nadzorom terapeuta ili psihologa.
Grupna terapija može biti osobito korisna za osobe s HPD-om ako su u grupi s osobama s istim poremećajem. Omogućuje im da svoje ponašanje vide kroz reakcije drugih.
Psihodinamska psihoterapija - usredotočuje se na psihološke korijene emocionalnog stresa. Kroz samorefleksiju i samoproučavanje, osoba analizira problematične obrasce odnosa u svom životu.
Potporna psihoterapija - povećava samopouzdanje i razvija bolje mehanizme suočavanja sa stresom. Uključuje analizu odnosa i emocionalnih obrazaca ponašanja.
Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) - analizira se misli i emocije kako bi se bolje razumjelo kako utječu na ponašanje. Pomoću KBT-a osoba se može osloboditi negativnih obrazaca razmišljanja i ponašanja te razviti zdravije obrasce.
Trenutačno ne postoji lijek koji izravno liječi poremećaje osobnosti, ali mogu se koristiti lijekovi za depresiju i anksioznost, koje su česte kod osoba s histrionskim poremećajem. Liječenje ovih stanja može olakšati terapiju i poboljšati cjelokupno stanje osobe s HPD-om.
Osobe s histrionskim poremećajem izložene su većem riziku od razvoja depresije te su sklone ovisnostima o drogama i alkoholu. Također, ljudi s HPD-om imaju veću vjerojatnost da će imati:
Poremećaj somatskih simptoma – odnosno, pretjeranu zabrinutost zbog fizičkog simptoma. Osoba također može imati abnormalne misli, osjećaje i ponašanja kao odgovor na te simptome.
Napadaje panike – uzrokuju iznenadne, kratkotrajne osjećaje straha i snažne fizičke reakcije na uobičajene situacije koje nisu prijeteće.
Konverzivne poremećaje – mozak i tijelo vjeruju da dio živčanog sustava ne funkcionira, iako nema dokaza o fizičkom oštećenju.
Ekstremno traženje pažnje kod osoba s HPD-om može uključivati i česte suicidalne prijetnje.
