Što je cyberbalkanizacija?

Balkan, poluotok na jugoistoku Europe. Kolijevka europske civilizacije i svjetske demokracije. Od grčkih filozofa i rimskih careva, do nobelovaca i sportaša, Balkan je izrodio toliko ljudi koji su mogli biti sinonim za njega. Pa ipak, tek su Gavrilo Princip i Vlado Šofer najbliže onome što je današnji sinonim za ovaj brdoviti poluotok.

Balkan je zbog svoje burne povijesti u geopolitičku terminologiju ušao pod pojmom – balkanizacija. Prema enciklopediji Britannica, balkanizacija označava podjelu multietničkih država na manje etničkih homogene entitete.

Nasuprot uvriježenom mišljenju kako je ovaj termi skovan nakon posljednjeg rata, on je nastao već nakon I. svjetskog rata i raspada Otomanskog carstva na europskom tlu. Jezikoslovačka dalekovidnost je i dokazana i kroz posljednji balkanski rat od 1991. do 1995., a negdje i do 1999.

Međutim, balkanizacija nije ograničena samo na Balkan. Mnogi drugi brdoviti dijelovi svijeta su također balkanizirani, pa tako i Kavkaz nakon raspada SSSR-a i centralna Afrika nakon kraha kolonijalizma.

Nasuprot balkanizaciji, javlja se i pojam pijemontizacije, točnije proces ujedinjavanja zemalja sličnih ili istih geografskih, nacionalnih, povijesnih i kulturnih karakteristika. Nazvan po talijanskoj pokrajini Pijemont, ovaj proces označava i ujedinjenje zemalja poput Italije i Njemačke. U ova dva slučaja benevolentna, pijemontizacija često i nije toliko pozitivna, posebno u slučajevima kad neka zemlja sama sebe proglasi „novim Pijemontom“ i krene milom ili silom (a najčešće silom) ujedinjavati neujedinjivo.

I dok su se početkom '90-ih ovdašnji narodi balkanizirali, s druge strane bijelog svijeta neki znanstvenici su u puni pogon pustili nešto što se zove Internet. Idealistični, kakvi jesu u početku, znanstvenici su ovaj projekt vidjeli kao nešto što će spojiti svijet i pretvoriti ga u selo – termin poznat kao globalno selo. No aveti balkanizacije se nisu ograničili samo na gudure Balkana, Kavkaza i afričkih tropskih šuma, već su se upustili i u dotad nepoznate vode interneta.

Mic po mic, što bi rekao Božidar Vučurević, jedan od majstora balkanizacije ili pijemontizacije (ovisno s koje strane gledate), i eto balkanizatora na internetu. Ovaj pojam je još poznat i kao „splinternet“, a označava sve procese koji ograničavaju dijeljenje podataka na internetu.

Za razliku od balkanizatora, cyber-balkanizatori su često puno veće države poput Kine, Rusije, Bjelorusije, Saudijske Arabije, Irana, a u posljednje vrijeme i SAD-a koji pod krinkom borbe protiv najvećih pošasti današnjice – terorizma, dječje pornografije i kršenja autorskih prava, započinje s ograničavanjem pristupa informacijama na internetu.

Balkanizatori na internetu su i razne interesne grupe, od fundamentalista svih boja do obožavatelja Justina Biebera. Te grupe su ekskluzivne i služe za razmjenu informacija samo strogo selektiranim članovima.

Balkaniziraju i velike korporacije. U jeku borbe Microsofta i Googlea, te Applea i Samsunga, njihovi mobilni uređaji s pripadajućim operativnim sustavima često ograničavaju pristup aplikacijama i informacijama koje im nisu od koristi. Kao jedan od poznatijih primjera cyberbalkanizacije je i nemogućnost korištenja Flasha na iPhoneu.

Gdje postoji balkanizacija, postoji i pijemontizacija, pa i u virtualnom svijetu. I zato pročitajte poruku Jimmya Walesa koji vas molećivo gleda s Wikipedijinih stranica i traži samo par dolara ne bi li nastavio raditi ono za što internet prvotno i stvoren – dijeljenje informacija i znanja.