Šezdeset godina bračnog života Mirka i Genoveve Kolakušić

U obitelji Mirka i Genoveve Kolakušić iz župe Uzdol u Rami bilo je posebno svečano. Njih dvoje su sa svojom obitelji i prijateljima proslavili 60 godina kršćanskog bračnog života.

Mirko je rođen 14.04.1938. godine u Ljubuncima kao jedanaesto dijete u obitelji Nike i Matije. Mirko je jedino preživjelo dijete svojih roditelja. Braća i sestre su umirala kao djeca. Ovaj podatak jasno govori o tegobi života u to vrijeme ovih krajeva. Mirko se tek malo sjeća neke od braće i sestara koja su imala pet ili 6 godina. Još kao dječak Mirko je ostao bez oca.

Njegova supruga Genoveva Kolakušić rođena je 27.02.1938. godine u uzdolskom zaseoku Pale u obitelji Jure i Anice Barešić kao četvrto od sedmero djece. Malo neobičnog imena za naše prostore i vrijeme, Genoveva je u narodu dobila skraćeno ime Gena.

Njih dvoje sklopili su brak 1957. godine. Koliko je njihova ljubav bila jaka govori činjenica da su se vjenčali mladi i prije nego što je Mirko odslužio obavezni vojni rok. Njihov današnji osmijeh tu ljubav potvrđuje.

U braku su dobili sedmero djece, sinove Niku, Anđelka i Jakova te kćeri Anicu Bosiljku, Slavicu i Ljubicu. A njihova djeca su im podarila 26 unučadi i 7 praunučadi, dok je 8 praunuče na putu. U njihovoj blizinu žive sinovi Jakov i Anđelko sa obiteljima, a sin Niko je u Zagrebu. Kćeri su se poudale te žive od Križa, Krančića, Prozora do Austrije.

Prije nego što je otišao u Austriju 1968. godine kao brojni naši "gastarbajteri," Mirko je radio u BiH. Godine 1981. doživljava nezgodu na radu u Austriji i tada se vraća u svoje Kolakušiće.

Dok je on bio po domaćim poduzećima i u Austriji, supruga Gena je odgajala djecu i brinula se za obitelj sa samozatajnom strpljivošću. Radila je i muške i ženske poslove, držala obitelj na okupu i odgajala u vjeri i svijesti svoje narodne pripadnosti. Kao i u brojnim obiteljima u ta vremena djeca su bila željna oca Mirka koji je kruh zarađivao u tuđem svijetu.

Sve te tegobe i problemi okrunjeni su današnjim danom i blagoslovom brojne obitelji.

Mirkova i Genina ova lijepa obljetnica započela je misom u župnoj crkvi na Uzdolu. Mirko je pomolio pred crkvu kao što dolazi na misu svake nedjelje. Uzdignute glave, sa blagim osmjehom i osjećajem sreće iako je do crkve propješačio 4 kilometra. Izuzetak je danas kada je sa svojom Genom stigao automobilom u svečanoj "svatovskoj" povorci.

Za vrijeme ulaska u crkvu i misnog slavlja koje je predvodio župnik don Ivo Tomić, kod njih dvoje se osjećala radost koja se nije mogla sakriti i često su je pokazivali osmjehom. Ta njihova sreća i zadovoljstvo osjetilo se i kod ostalih članova obitelji i prijatelja. Osobito je bio dirljiv čin obnavljanja bračnih zavjeta. Dok se to događalo mogli ste imati osjećaj da su to oni mladenci od prije 60 godina. Radosni, ushićeni i Bogu zahvalni što su jedno pored drugog.

Tijekom propovijedi župnik don Ivo Tomić istaknuo Mirkovu i Geninu vjeru te hrabrost koja se iskazala kroz sedmero djece. U to vrijeme teškog života imati sedmero djece mogli su samo ljudi koji imaju vjeru i hrabrost.

Nakon misnog slavlja i neizostavnog fotografiranja svečarsko slavlje nastavljeno je kod obiteljske kuće u Kolakušićima.

To je bila izuzetna prigoda kratkog razgovora sa Mirkom i Genom. Iako nijedno od njih nije previše pričljivo, ipak, rado su se sjetili i govorili o svojim mladim danima.

"Kada smo ašikovali, onda nije bilo k'o danas. Ašikovalo se samo od crkve poslije mise do kuće i malo bi sidili u podrumu'', sa blagim osmjehom priča Gena o tadašnjem običaju hodanja.

Na te njezine riječi Mirko će: "Kada sam dobio "omanet" krpu i to je bilo da treba ići "rakija". Poslije toga je bila svadba na konjima." Na pitanje prisutnih kada je Mirko prvi put poljubio svoju mladu odgovor je bio jasan i kratak: "Kad sam je doveo kući. Nisam bio odslužio vojsku i već sam imao djecu kada smo otišao u vojsku. To je bilo malo nezgodno. Ništa nema bez tegobe i problema. Čovik to mora prifatiti i onda će biti dobro."

Jednostavan je Mirkov savjet svima za uspješan brak i zajednički život.

Dok su gosti objedovali i razgovarali začula se pjesma. Stigle su čak dvije harmonike. Kako i priliči, ovo veselje treba pratiti pjesma. Dugo u noć odjekivala je vesela pjesma od Kolakušića niz ljubunačku dolinu.